Izdvajamo

 

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Imam, kaže, varijaciju jednog starog. Ajde, reko, barem je varijacija.

Elem, zaposlili se Mujo i Haso na Radio-televiziji Republike Srpske kao inkasatori, kad došao ferman da se dužnicima što ne plaćaju pretplatu plijeni imovina: automobili, televizori, frižideri, kompjuteri, kokoši, konji, krave, ovce, svinje, bilo što.

Konfiscirali tako Mujo i Haso stoku po krajiškim selima, kad došao red i na Banju Luku.

Pa ih poslalo da plijene imovinu u Palači Predsjednika Republike Srpske, gdje po evidenciji RTRS-a pretplatu nisu podmirili od Nove godine. Parkirao Mujo pred Palačom Predsjednika, a Haso otišao u pljenidbu, kad izašao on uskoro praznih ruku.

- Kažu da je predsjednik na sastanku s patrijarhom - objasnio Haso kratko. - Pa da sačekamo petnaest minuta.

- Šta ba predsjednik, šta za petnaest minuta? - zbunjeno će Mujo. - Šta si im ti uopšte reko?

- Ništa - okrenuo se Haso. - Da smo iz Televizije i da smo došli po svinju.

Svijet je, eto, obišla vijest iz Dervente, gdje je Opštinski sud po tužbi Radio televizije Republike Srpske riješio da osamdesetogodišnjoj starici Dušanki Adžić, zbog deset godina starog dugovanja za televizijsku pretplatu od ukupno dvanaest maraka, bude zaplijenjeno nekoliko mjeseci staro, trideset kilograma teško i četiri stotine maraka vrijedno - prase!

Nesretna je Dušanka tako zbog deset godina starog duga ostala bez praseta. Nije u Republici Srpskoj dug za televizijsku pretplatu ratni zločin, pa da zastarijeva. Istina, veli ona, razmišljali su inkasatori i da joj plijene invalidninu od stotinu pedeset maraka, ali ispravno su zaključili kako je invalidnina u Srpskoj relativna kategorija - sad je ima, sad je nema - dok je svinja jedna kategorija vrlo nerelativna i vrlo fizička. Sad je nema, sad je - hop! - ima.

Saznali smo tako za neobičnu praksu Radio televizije Republike Srpske. Kažem praksu, jer Dušankina svinja nije usamljena u njihovom stočnom fondu. Nekom čovjeku, na primjer, isti je sud u Derventi oduzeo i RTRS-u dodijelio trideset godina staru, tri stotine pedeset kilograma tešku i četiri hiljade maraka vrijednu - kobilu!

- Šta će vam moja kobila, aman zaman? - pitao očajan čovjek "inkasatore" iz RTRS-a.

- Ne znamo mi ništa, pitaj Kadrovsku - odgovorili mu ovi kratko.

Čuli smo, eto, za svakakve načine zapošljavanja na bosanskohercegovačkim televizijama, i one uobičajene, preko veze, ili uz pomoć mita, i one alternativne, neuobičajene, preko javnih natječaja, ali nije se do sada čulo da je netko na televiziju došao - pljenidbom. Nijedan opštinski sud u Bosni i Hercegovini nikad nije naredio nekome da zbog duga ide na Televiziju.

Znalo se dogoditi, to je točno - a nije zapravo ni bila neka rijetkost - da su na televiziji ostali nekome dužni, pa mu uzmu nećaka u upravni odbor, ili barem redakciju informativnog programa. Toga je, ne kažem, bilo. Ali nikad nije bilo da je televizija nekome uzela svinju jer je on njima bio dužan.

Umjesto da tako daju oglas u novinama, kako to već ide, "Radio televizija Republike Srpske raspisuje konkurs za, štajaznam, upražnjeno radno mjesto direktora programa, bla bla, opći uvjeti komunikativnost, organizacijske sposobnosti, visoka inteligencija i najmanje tri mjeseca iskustva" - sa RTRS-a poslali inkasatore babi Dušanki.

I prije se, naime, znalo da kojekakve stoke ima u medijima, ali se sad točno zna i koje. Stara kljusad i mlade svinje.

A ne plijene stoku zbog dugova samo u Republici Srpskoj. Lijep primjer svinjskog izvještavanja vidjeli smo tako prošlog tjedna na Federalnoj televiziji, koja je osvetnički pohod Željinih Manijaka - nakon što je nekoliko stotina kretena iz Torcide Psihijatrija na Grbavici herojski napalo par navijača Željezničara - prikazala otprilike kao novu opsadu Sarajeva. Razulareni Torcidaši po dvojica-trojica krstarili su gradom i nasrtali na grupe od jedva stotinjak golorukih sarajevskih branitelja, sve im glavama i rebrima lomivši bejzbol palice i pajsere, a jedan je brojčano nadmoćniji navijač Hajduka glavom porazbijao valjda sve kamenje po gradu - drhtavim glasom javljali su ratni reporteri FTV-a.

Nisu, jasno, samo domaći mediji takvi, a nisu - jasno - ni samo televizijske kuće. Balkanska Al-Jazeera u Sarajevu je, recimo, zaposlila novinarku koja misli da su homoseksualci bolesnici. Svinjarija je to, naravna stvar, ali mlada dama uskoro će vidjeti da ima i mnogo većih. Pa na vlastiti užas otkriti da bolesnika ima i među heteroseksualcima.

Ne zna se, eto, tko je Avazu ostao dužan pretplatu, ali ove su nas novine počastile možda i najsvinjskijom od svih svinjarija što su se u proteklo vrijeme pojavile u bosanskohercegovačkim medijima. Rečena se mlada televizijska novinarka, žena i majka, naime, zaljubila u kolegu s posla, pa se njen suprug - nekakav, kako sam shvatio, lokalni pjevačić - tužan, nesretan, razočaran i prevaren i ispovijedio Avazu. A novinar, sretan kao krme u blatu, sav se uvaljao u najintimnije, privatne ženine mailove, sms-poruke i dnevničke bilješke, pa ih onako radosno roktajući prepričao čitateljima.

Vama je to, eto, svinjski - kad čovjek ovako pogleda, tako i ispada - ali velika je to stvar za sekularnu Bosnu. Otkad se, naime, Fahro posvađao s reisom, u Avazu - kako vidimo - mogu raditi i svinje.

A baba Dušanka? Ništa, dočula ona da će u Elektroprivredi Republike Srpske zbog golemih gubitaka biti imenovan novi upravni odbor, pa sve drhti i strepi za preostalu prasad. I čim stigne invalidnina, prva u Derventi plaća struju.

Oslobodjenje

 

 


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."