Izdvajamo

Pise: Satko Mujagic

“Znas, Sarah, postoji sansa da se ovog ljeta Josipovic pojavi u Omarskoj. Dosao bi i 9. maja, ali nije mogao. A ako se pojavi on, mogao bi, mozda i Tadic. Bas zbog frke oko Mladica. Cak i da ne kaze nista, to bi bila ogromna stvar. Bio je prosle godine u Srebrenici, mogao bi ove i u Omarsku. A trebao bi nam jedan dobar ‘Willy Brandt moment’ na Balkanu, zar ne? Da padne na koljena ispred Bijele Kuce. Josipovic je prosle godine vodao Dodika i Tihica po Sijekovcu, Brisevu i Kozarcu. Moze ove dovesti i Tadica u Omarsku.”

“I agree, it would be so important, just great, for Bosnia and whole the region, but I don’t think it will happen.”
“Zasto ne? Ako se poslazu kockice, a dosad jesu, mozda bas bude. Ma samo da dodje, ne mora na koljena prvi put. Nijemci su ipak Nijemci ;)

Koliko, po tebi, ima sanse da se to desi?”

“1%” I give you 1% :)

“Pa, dobro, dosta. Nisam ni ja imao vise sanse da prezivim Omarsku augusta 1992., pa sam jos tu ;)“

19. juni 2011.

Pricam ovo dan kasnije na Grbavici Omeru Karabegu, kaze Omer. "Ma, nema ni 1% sanse. Izbori idu. Tadicu je dosta Mladic, sad mora opet misliti na radikalno krilo biraca. Ne dajem ni 1%"

"Dajte bar 1% :) I da se kladimo?"

"Hajde, eto 1%, mada nece biti; a volio bih da uspije" :)

20. juni 2011.

Pricam ovo Nini, uz pivo, nakon konferencije o genocidu u basti hotela Evropa. I u momentu kad rekoh, ma dosta je i 1%, mozda bas bude, upada Murat:

"Sta? 1% sanse za Tadica? Ma, super. Dosta! :) Ni ja nisam imao vise sanse u ratu. Pokosio me mitraljez, sijac smrti, ovako vertikalno, 8 metaka, dijafragma potrgana. Ostavili me moji, pipnuli vrat i otisli. Ja se budim, mislim drugi svijet. Sve nesto bijelo oko mene, mir. Kazem sebi: Vidi, ima drugi svijet. A ono bolnica. Srpska. Ja na aparatima, nesto iz mene puse. Ide doktor, operisao me, iskrpio, i kaze:" Gospodine Tahirovicu, ja sam ucinio sto sam mogao. Ostalo je do Vas i do Boga.

Nisam ni ja imao 1%,

1% je puno... "

Draga braćo i sestre, vama poručujem da se nikoga osim Uzvišenog Allaha ne bojite i da istinu ni od koga ne krijete, već je svim ljudima oko sebe uporno govorite. Ne sjećajte se šehida svojih samo učenjima Kur'ana i dova, već ih se sjećajte vašim svjedočenjima o njihovoj nevinosti i komšijskoj krvoločnosti. Sjećajte ih se upiranjem prsta u njihove ubice. Sjećajte ih se svjedočenjem na sudovima. Sjećajte ih se tako što ćete djecu i unučad svoju učiti ko ih je ubio. Čuvajte ova polja koja su krvlju njihovom natopljena. Čuvajte ovu planinu po kojoj su kosti njihove rasijane. Čuvajte državu Bosnu i Hercegovinu zbog koje su oni ubijani. Budite ponosni na vjeru svoju čistu, naciju svoju hiljadugodišnju, jezik svoj bosanski! Budite ponosni na šehide svoje, bilo one koji su svoje živote izgubili nakon agresorskog upada ili one što se boriše u redovima armije Republike Bosne i Hercegovine.

Mr. Amir ef Mahić
25.05.2017. god.