Na planini Manjača u blizini Banje Luke danas je komemorativnim skupom obilježena 23. godišnjica zatvaranja logora kroz koji je prošlo oko 5.000 logoraša.

U okviru obilježavanja posjetili su i masovnu grobnicu Bunarevi, općina Ribnik, u kojoj su ekshumirani posmrtni ostaci 24 logoraša iz Manjače.

Na mjestu grobnice našli smo veću količinu smeća i granja. Veoma ružna slika sa tim smećem, jeli ovo način gradnje suživota?

"Ovim činom želimo kazati da nismo zaboravili ubijene, a ni one koji su počinili ovaj strašni zločin. Moramo, radi istorijskih sjećanja imati ovakve spomen ploče gdje se možemo sjećati šta je sve bilo u proteklom periodu kako više nikada niko nikome ne bi pravio zločine ni žrtva zločincima ni potomci zločinaca žrtvama ponovo" Kazao je Nihad Ključanin.

Manjača je kao zatočenički logor počeo da funkcioniše 15. maja 1992. godine. U jednom trenutku, na Manjači je bilo zatočeno približno 3.640 muškaraca. Logor je bio smješten na vojnom terenu za obuku, u objektima bivše vojne farme.

Zatočenici na Manjači bili su uglavnom Bošnjaci, Hrvati iz Hrvatske a bilo je i nešto bosanskih Hrvata i tek poneki bosanski Srbin. Velika večina zatočenika bili su civili, bilo je i maloljetnih i starijih, kao i duševno hendikepiranih muškaraca, (navedeno je tokom sudskih postupaka u Haškom tribunal).

Današnjem skupu su prisustvovali preživjeli logoraši iz cijele BiH i iz Hrvatske. Doputovali su iz Sarajeva, Mostara, Brckog, Tuzle, Donjeg Vakufa, Jajca, Sanskog Mosta, Kljuca, Prijedora, Kozarca i Novska (Hrvatska).

"Danas prenosimo istinu šta se desilo u Manjači, šta se desilo u svih 657 logora u BiH i šaljemo jednu jasnu poruku. Ta poruka je suživota tolerancije pomirenja koja mora biti zasnovana samo na istini. Ovo je svakako prilika da još jednom ukažemo na loš i nerješen status žrtava torture, nerješen status logoraša" kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza Logoraša BiH.

Kako je Mešković kazao, Manjaca je mjesto zlocina nad logorašima, a Savez logoraša u BiH na mjestu bivšeg logora želi odati pocast svim ubijenim logorašima kako Manjace tako i svih ostalih logora.

"Značajna alatka etničkog čišćenja i genocida kojeg su počinili Bosanski Srbi i njihovi pomogači na području Bosanske Krajine bili su koncentracioni logori. Jedan od tih logora smrti u kojem se danas nalazimo je logor Manjača. Mi se danas sa bolom i poštovanjem sjećamo svih onih kojima je nakon dugog mučenja ovo bila posljednja stanica u njihovim životima. Naravno sjećamo se i onih koji su to počinili i podsjećamo još jednom BiH- državne vlasti na nemaran odnos prema preživjelim logorašima ali i prema svim nevino ubijenim civilima i mjestima njihovog stradanja.Ja sam sa 17 godina preživio logor Manjaču i neću dozvoliti da se ovaj logor smrti kao i ubice nevinog nesrpskog stanovništva zaborave.
Posjetili smo masovnu grobnicu Bunarevi koja je slika stida i srama odnosa BiH- vlasti prema mjestu stradanja nedužnih civila." -Izjavio je Mirsad Duratović predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor 92".

Ivo Hrvat iz Kalajeva, bio je logoraš u Keratermu, Omarskoj, Manjači i na kraju je završio u Batkovićima gdje je razmjenjen. Sad živi u Novskoj.  "Vratio se nisam ali ovo je moje, prvi put sam ovdje od 1992." kazaeo je Ivo.

Više od 1000 clanova porodica ubijenih logoraša i bivši logoraši došli su iz Krajine, Sarajevskog i Tuzlanskog kantona, Hrvatske kao i predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti entiteta i države.

Prisutnim su se obratili predstavnici udruženja preživjelih logoraša i vjerskih zajednica, a pocast ubijenim logorašima odala je i pocasna jedinica Oružanih snaga BiH.

Kroz logor Manjaca je prošlo skoro 5.000 logoraša. Tokom zatočeništva na Manjaci pretpostavlja se da je ubijeno više od 500 civila.

Manjača je bio logor u kontinuitetu od 1992. do 1995. godine, prvo za Hrvate zarobljene u Hrvatskoj, a onda za Bošnjake i Hrvate koji su dovezeni sa područja Krajine, Prijedora i tuzlanske regije.

Nijaz-Caja Huremović