Izdvajamo

Nakon dvanaest godina agonije i problema sa centralnim grijanjem, konačno je riješen problem  grijanja u Osnovnoj školi „Kozarac“ u Kozarcu. Danas je svečano puštena u rad obnovljena  kotlovnica, tako da će 350 učenika, nastavnici i ostalo osoblje ove škole, zimu dočekati u toplim učionicama i drugim školskim prostorijama.

 

Sve je počelo na inicijativu Enesa Kahrimanovića koji je sa prijateljima, Arminom Alijagićem i Seadom Azemi predstavnik UNDP, krenuo u akciju i tražio mogućnost da pomogne u  riješavanju problema grijanja u OŠ "Kozarac". U saradnji sa školskim menadžmentom sve je dobro krenulo. U vrlo kratkom vremenu UNDP je obezbjedio 180000 KM, a poslije se uključilo i  Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske sa 55.000 KM.



Dobili smo jedan od najsavremenijih sistema grijanja u BiH. Sama kotlovnica koštala je 150.000 KM.

Urađen je jedan od najsavrmenijih sistema grijanja u BiH.
Ovim projektom urađeni su sljedeći radovi:
Izmijenjen je glavni cjevovod. Instaliran je i kombinovani bojler, tako da će učenici tokom grejene sezone imati i toplu vodu. Postavljeno je 85 novih radijatora, instalirane su tri nove peći u kotlovnici, urađen je novi dimnjak i dva spremnika za čuvanje tople vode.
Kompletno su sanirana i tri toaleta, a nabavljen je i sanitarni materijal. U sistem grijanja uključene su sve školske prostorije.

Nijaz-Caja Huremović

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.