Na Korićanskim stijenama, nedaleko od Vlašića, predstavnici udruženja i članovi porodica žrtava obilježili su danas 23. godišnjicu masakra koji su nad prijedorskim civilima, Bošnjacima i Hrvatima, počinili pripadnici tadašnje prijedorske policije koja se nalazila pod rukovodstvom bosanskih Srba.

Uplakana lica majki, sestri, kćerki, očeva, djece i ove godine su obilježila komemoraciju održanu na mjestu na kojem su njihovi najmiliji ubijeni, a potom bačeni u prirodnu jamu u zemlji duboku nekoliko stotina metara.
Nekoliko stotina članova porodica žrtava - majki, sestara, supruga, braće, očeva, kao i bivših logoraša, prisjetilo se svojih najmilijih čije posmrtne ostatke u velikom broju slučajeva još nisu pronašli. Nakon komemoracije, u znak sjećanja na isto toliko žrtava užasnog masakra počinjenog na današnji dan 1992. godine, bačena su 224 crvena cvijeta.

Najmanje 200 Bošnjaka strijeljano je na Korićanskim stijenama 21. augusta 1992. godine, a na mjestu pogubljenja do sada je ekshumirano oko 118 skeletnih ostataka.

Strijeljanje na Korićanskim stijenama, bacanjem i skakanjem u ponor, preživjelo je 12 osoba.

Predjsednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković kazao je medijima:
“Nažalost mi uvijek šaljemo jednu te istu poruku, a to je poruka da se ne zaboravi i ne ponovi. Želimo uvijek da kažemo da se za ovaj zločin i mnoge druge zločine u BiH moraju naći krivci, da krivci moraju odgovarati. Da se moraju naći posmrtni ostaci svih ubijenih kako na Korićanskim stijenama, tako i na 657 drugih mjesta u BiH. Vrlo malo, tačnije samo četiri kompletna posmrtna ostatka su ekshumirana”, istaknuo je Mešković.

"Korićanske stijene su jedno od mjesta zločina izvršenih nad logorašima. Na ovom lokalitetu je strijeljano oko 200 logoraša, a dovedeni su iz prijedorskih logora smrti. Nažalost, ni danas posmrtni ostaci logoraša koji su ubijeni, koji se nalaze u ponoru dubokom oko 300 metara, nisu još uvijek svi ekshumirani", pojasnio je Mešković.

Kako je kazao, nepronalazak skeletnih ostataka ubijenih logoraša je posebno težak za porodice žrtava koje ne mogu na dostojanstven način sahraniti svoje najmilije.
“Još veći zločin koji se desio na ovom mjestu i koji traje do današnjeg dana je prikrivanje ovoga zločina. Još uvijek posmrtni ostaci svih ubijenih nisu pronađeni, nisu ekshumirani”, poručio je Mešković.

"Mi želimo na ovaj način da pošaljemo jasnu poruku građanima BiH, da se ne zaboravi, da se ne ponovi i šta god da radimo, da radimo sa ciljem sprečavanja ponavljanja zločina koji se desio u periodu 1992.-1995. godina", poručio je Mešković.

Dedo Karabašić je na Korićanskim stijenama izgubio 22-godišnjeg sina Samira.
”Pronašao sam samo nekoliko dijelova tijela, nekoliko kostiju. Prošle godine sam ga ukopao, nisam mogao više čekati da se traži ostatak”, istaknuo je Karabašić.

Kako kaže, i on je bio zajedno sa sinom u logoru Trnopoljete je i on htio da uđe u autobus. Međutim, tada mu je rečeno da u autobus mogu ući samo mlađe osobe i starci.

Karabašić naglašava da je za sudbinu sina saznao od jednog od preživjelih na Korićanskim koji mu je rekao da je njegov sin Samir pao mrtav na njega u provaliji ispod stijena. Poručuje da su logore preživjela ostala dva sina, ali da njegova porodica nakon Samirove smrti nije ista.

Na Korićanskim stijena 21. augusta 1992. strijeljano više od 200 civila koju su konvojem prevoženi iz Prijedora prema Travniku. Civili su izvedeni iz autobusa, naređeno im je da stanu uz rub provalije, a potom im je pucano u leđa.
Nakon što su popadali u provaliju, policajci su nastavili bacati bombe i pucati. Nekoliko ljudi je, ipak, preživjelo masakr i to tako što su se prije nego što je strijeljanje počelo, bacili niz provaliju. Oni su do danas svjedoci u procesima pred sudovima.

Neki od policajaca koji su učestvovali u masakru priznali su krivicu, i to Damir Ivanković, Gordan Đurić i Ljubiša Četić. Ivanković je 2009. osuđen na 14, Đurić na osam, a 2010. Četiću je izrečeno 13 godina zatvora.

Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom 2004. osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za isti zločin.

Osim njih, za zločin na Korićanskim stijenama pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Zoran Babić na 22 godine, Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21, te Željko Stojnić na 15 godina zatvora. Osuđen je i Saša Zečević na 23 godine zatvora.

Apelaciono odjeljenje Suda BiH drugostepenom presudom izreklo je prošle godine Radoslavu Kneževiću jedinstvenu kaznu od 23 godine i potvrdilo 23 godine zatvora Marinku Ljepoji za zločin protiv čovječnosti počinjen na Korićanskim stijenama u augustu 1992, te potvrdilo oslobađajuće presude Petru Čivčiću i Branku Topoli.

Na lokalitetu Vitovlje, općina Travnik, danas je otkrivena hajr česma i spomen ploča posvećena prijedorskim civilima, Bošnjacima i Hrvatima koje su prije 23 godine na Korićanskim stijenama ubili pripadnici tadašnje prijedorske policije koja se nalazila pod rukovodstvom bosanskih Srba.

Hajr česmu i ploču su podigli Senada i Indir Selimović, bračni par iz Bosanske Gradiške, koji danas živi u Travniku. Senada je otkrila hajr česmu i spomen ploču na kojoj piše Da vidiš, da znaš, da pamtiš, da se ne ponovi 21. august 1992.

"Generacije prolaze, mlađe generacije dolaze i ne bih željela da se ovaj zločin ikad zaboravi. Tu su učinjena djela koja se ne smiju zaboraviti", istaknula je Selimović.

Naglašava da se ideja o pravljenju hajr česme i spomen ploče javila kada je putovala za Mostar, jer je željela da nešto ostave, da ljudi koji prolaze ovom dionicom puta zastanu i prouče Fatihu.

"Došla sam na ideju da hajr česma bude na ovom mjestu zbog toga što je ovaj put prometan i ljudi su zastajali i dok se česma gradila", poručila je Selimović. Dodaje da ona nema nikakvih veza s Prijedorom.

Predsjednik Udruženja logoraša Prijedor '92 Mirsad Duratović poručio je danas, ispred hajr česme, da stoji ispred jednog kamenog svjedoka genocida koji je počinjen u Prijedoru.

"Ovo je velika satisfakcija porodicama žrtava Prijedora da je neko ko nema dodirnih tačaka sa Prijedorom, sa žrtvama tog grada, ipak, odlučio da napravi nešto ovako kao znak podrške nama u Prijedoru, gdje nam nije omogućeno da podignemo bilo kakav spomenik. Ovo spomen-obilježje će ostati ovdje kao uspomena i u znak sjećanja na žrtve Korićanskih stijena, ujedno i sve žrtve Prijedora, ali i kao znak opomene generacijama koje dolaze da se Korićanske stijene, Omarska, Keraterm, Trnopolje, Hrastova Glavica, jama Lisac, više nikada i nikome ne ponove", poručio je Duratović.