U organizaciji Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, Regionalnog saveza logoraša Banja Luka, Udruženja logoraša "Prijedor 92" i Udruženja logoraša Kozarac, danas je u krugu objekta logora Omarska kod Prijedora održan komemorativni skup u znak sjećanja na stradanja logoraša u ovom koncentracionom logoru.

Cilj današnjeg obilježavanja je da odamo dužnu počast svim žrtvama, da se prisjetimo patnji i stradanja kroz koje su prošle žrtve torture te da prenesemo poruku da je naša obaveza da činimo sve da se zlo koje se desilo na prostoru BiH više nikada nikome ne ponovi.

Početak obilježavanja kasnio je zbog velike gužve jer se na ulasku u logor neočekivano formirala kolona. Komemoraciji je prisustvovalo više hiljada ljudi, od čega je najviše bilo preživjelih logoraša i članova njihovih porodica, te porodica ubijenih.

"Ovo mjesto je čije nam je ime ukazivalo da je ovo mjesto bogato rudom, ali 1992. godina cijelom svijetu učini poznatim po drugoj slici. Ovog puta ne po bogatstvu tla već po siromaštvu ljudstva kod jednog naroda. Simbol ljudskog razvoja postade simbol ljudskog ponora.
Ovdje smo da kažemo stanovnicima ovoga mjesta onima koji uporno začepljaju uši kada im se govori istina, a oči sklapaju zbog sjećanja na ono što činjaše oni i njihova braća. Da se istina na ovom mjestu neće zaboraviti, da možete praviti prepreka na putevima, da nam možete braniti dolazak na ova mjesta, ali ćemo mi prepreke raskrčiti i ponovo na ova mjesta dolaziti". rekao je Amir ef Mahić

Zatim se prisutnima obratio Šerif Velić sa riječima:
"Nisam imao snage da ne budem ovdje danas, nisam imao morala toga da ovoga momenta hodam po gradu Prijedoru i pijaci u Kozarcu, a da ne budem ovdje prisutan. Zato sam ja ovdje došao. Svi smo prošli traume na određeni način i ja nosim traumu sa ovoga mjesta.
Prošle su dvije decenije, a ja se neprekidno pitam? Zašto, zašto smo ovo morali doživjeti.

Današnja komemoracija se održava u znak sjećanja na zatvaranje koncentracionog logora Omarska kroz koji je prošlo više od 3.000 logoraša, a blizu 700 logoraša je ubijeno.

Dio logoraša je ubijen na Korićanskim stijenama i na Hrastovoj glavici, velikim stratištima na prostoru zapadne BiH, a desetine logoraša podlegli su ranama zadobijenim tokom svirepih mučenja.

Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore.

Na teritoriju općine Prijedor, uz logor "Omarska", djelovalo je više sličnih mjesta mučilišta i stratišta poput "Keraterma" u Prijedoru, "Trnopolja" kod Kozarca i drugih, a usko su povezani i s koncentracionim logorom "Manjača" na teritoriju općine Banja Luka.

Prema iskazima svjedoka, sa suđenja na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY), u logoru je bilo pritvoreno i više desetina žena.

Dio njih bio je izložen sistematskim mučenjima i silovanjima.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju vodi se više sudskih procesa pojedincima osumnjičenim za zločine počinjene u logoru. Dio njih je osuđen, a dio sudskih procesa je prebačen na bosanskohercegovačke sudove.

Na kraju komemoracije su u zrak pušteni baloni s imenima i prezimenima svih nestalih logoraša u Omarskoj s ciljem da neki od tih balona padne u dvorište Prijedorčana, od kojih ćemo pokušati dobiti informacije gdje se nalaze logoraši za kojima se još uvijek traga"

Čovjek koji je sa prozora iznad govornice pratio cijelu komemoraciju.

Nijaz-Caja Huremović