Izdvajamo

Gradonačelnik Prijedora Marko Pavić danas je primio delegaciju roditelja ubijene djece koji su pokrenuli inicijativu za izgradnju spomen obilježja u centru Prijedora za 102 ubijene djece u periodu 1992-95.

Na sastanku je Pavić izjavio da on nije nadležan ni da odbije ni da odobri zahtjev roditelja da se podigne spomenik, već to treba da učini Skupština Grada Prijedora. On bi najradije da se sa inicijativom ide prema višim nivoima vlasti ali je i sam svjestan da je podizanje spomenika u nadležnosti lokalne vlasti, u ovom slučaju Skupštine Grada. Sa humane strane on je rekao da se ne protivi izgradnji takvog spomenika i da bi to trebalo biti omogućeno i u gradovima u Federaciji BiH.

Roditelji djece su 25.novembra ove godine uputili zahtjev Skupštini Grada zajedno sa potrebnim brojem potpisa građana i očekuju da će se već na narednoj sjednici odbornici Skupštine izjasniti o gradnji spomenika ubijenoj djeci. Predsjednik gradske Skupštine Prijedora Sead Jakupović još nije našao vremena da primi delegaciju roditelja iako se od njega očekivalo da će to učiniti prije gradonačelnika.

Ovo će biti prvi put od potpisivanja Dejtonskog sporazuma da Skupština grada Prijedora raspravlja o obilježavanju stradanja građana nesrpske nacionalnosti. Poslanici imaju istorijsku priliku i odgovornost da pokažu da stradanje djece mora da bude priznato i adekvatno obilježeno, bez obzira na njihova imena i nacionalnu pripadnost.

Ukoliko prijedorska Skupština ne prihvati izgradnju spomenika ubijenoj djeci to će biti jasan pokazatelj da svi stanovnici u Prijedoru ne uživaju ista prava pa će mjerodavan biti Zakon o zabrani diskriminacije u BiH. Roditelji djece neće odustati od izgradnje spomenika jer je to najamanje što im lokalna vlast može pružiti kao satisfakciju nakon što su im djeca brutalno ubijena ili im se u Prijedoru izgubio svaki trag.


Roditelji ubijene djece

 

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?