Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

Eto i ova indijska serija se završi (nisam bez razloga izabrala indijsku…).
Imamo novog - starog Predsednika RS, novog člana Predsedništva iz RS, ali pošto tamo sedi Dragan Čović, isto je kao da je i Milorad Dodik. Bakir samo nastavlja ,,dobro utabanim stazama,,.
Imamo sastave Skupština, Parlamenata, Domova itd. gde sada (baš me iznenađuje) ,,sve kombinacije su moguće,, (zvanični anlitičari), čitaj ,,grupnjak,,.
A šta mi mislimo? Ko nas pita? Ma, ko smo uopšte mi? Još usput i da mislimo, alo ?!?
Tako prođe još jedna serija gde u ponedeljak ,,ona,, uhvati kvaku/bravu na vratima, a u neki petak otvori vrata...
I brzo zatvori.
Ovo više nije tv sapunica, ni indijska, ni turska, ni španska, ni štatijaznamkoja …ovo je sapunica ovog naroda, koji hteli ili ne hteli postadoše samo statisti u njoj, koji tragično završavaju.

Ali ko jebe statiste.
Važni su glavni glumci. Uvek su i bili. ,,Oskar,, je njihov.
Svaka vam dala…gospodo, drugovi, poštovano / štovano smeće ,,glumačko,,.

PS: A CIK - u, dva ,,Oskara ako je ikako moguće da im ne vire usta iz govana džaba. Ipak je napravljen od "britanija metala" koji se potom prevlači bronzom pa niklovanim srebrom i konačno 24-karatnim zlatom. Pa nek odu do najbližeg otkupa metala, dobiće nešto za njega, sitno, taman koliko su im i prodane duše sitne.

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.