Izdvajamo

U nastavku suđenja Goranu Niševiću i Milenku Beriću za zločine počinjene u Prijedoru, svjedokinja Optužbe je ispričala kako su srpski vojnici odveli njenog sina Suada Sivca iz kuće 1992. godine, kada ga je posljednji put vidjela.

Svjedočeći pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, Emina Sivac je ispričala da je nakon početka rata primila 80 izbjeglica u svoj dom.

“Primijetila sam da ide vojska i rekla sam Suadu da se sakrije, a on je kazao da nema kuda da bježi jer nikom ništa nije uradio. Ubrzo se ispred kuće stvorila vojska i rekli su da ga moraju voditi na ispitivanje. Ja sam mu dala jaknu da ponese sa sobom i tada sam ga zadnji put vidjela. Među vojnicima sam prepoznala Niševića”, prisjetila se u Emina Sivac.

Ona je dodala da samo moli da joj se kaže gdje su kosti njenog sina.

Eminin suprug Mehmed Sivac, također je svjedočio na ovom ročištu rekavši da je početkom rata bio u Njemačkoj, ali da mu je komšija Haso Ičić ispričao kako su srpski vojnici došli do njegove kuće.

“Suada su zatekli da sjedi na stepenicama i kazali da mora poći sa njima. Kad je krenuo, majka mu je donijela jaknu, a jedan od vojnika je rekao da mu ne treba jer ide na ispitivanje. Zatim su poveli i Garibovića kojeg su zatekli tu. Ičić mi je ispričao da je u vojsci koja je išla do moje kuće bio Goran Nišević, a da je ispred kuće ostao Petrin tj. Milenko Berić”, ispričao je Mehmed Sivac.

Prema njegovom iskazu, on je obojicu optuženih dobro poznavao jer su bile komšije i odrastali su zajedno.

“Tokom 2004. godine otišao sam do kuće Niševića i molio ga da mi kaže gdje su kosti sina da bi ga mogao sahraniti, i ako mi kaže, da ga neću krivično goniti. On je rekao da ne zna i pitao me jesam li gledao kod starog mlina”, kazao je Sivac.

Nišević i Berić su optuženi da su 9. juna 1992. godine iz Trnopolja kod Prijedora odveli Suada Sivca i Sulejmana Garibovića i ubili ih na neutvrđen način, a njihova tijela do danas nisu pronađena.

Okružno tužilaštvo je pozvalo i Hasu Ičića, koji je rekao da je tog dana vidio srpske vojnike. Prema njegovim riječima, vojnici su se iz Trnopolja vratili vodeći Sivca i Garibovića, koji nisu bili vezani, niti su tu maltretirani.

“Zadržali su se još par minuta ispred moje kuće i zatim otišli u pravcu pruge. Od tada više nisam vidio Suada, a taj dan nisam čuo pucnjave i jauke. Bio sam u nekoliko logora, ali niko više nije vidio Suada”, pojasnio je Ičić.

On je dodao da nikada nije rekao da su Nišević i Berić ubili Sivca i Garibovića, već samo da su bili u vojsci koja ih je odvela.

Nastavak suđenja zakazan je za 28. oktobar.

Justice report

 


"Ovdje je bila nagrada smrt. Kroz šta su prolazili logoraši, porodice žrtava, nijedna knjiga, nijedan film ne može opisati.
Mi koji smo imali čast i privilegiju da preživimo torture, preživimo logore, nama je u amanet ostavljeno da svjedočimo, da pričamo, da pozivamo sve one koji su preživjeli torturu, patnje, mučenje, logore, torturu u kućama, u dvorištima, avlijama, da pričaju o tome. To je borba za istinu, to je sprečavanje ponavljanja. Ono što smo mi prošli nebi trebalo smjela i ne trebaju preživjeti naša djeca. Istina na zločine u Trnopolju i sve druge logore ne smije biti zaboravljena." Kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.

26.05.2017. god.