Izdvajamo

Nekoliko kilometara od Prijedora prema Sanskom Mostu arheolozi su pronašli ostatke prahistorijske kuće.

INSHARE

Ostaci prahistorijske kuće pronađeni su u jednoj iskopini nekoliko kilometara od Prijedora prema Sanskom Mostu, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Iskopavanja predvode arheolozi Univerziteta Cambridge s kolegama iz Banje Luke i Prijedora.

Uz jasno vidljiv pod i ognjište te ostatke zida, pronađeno je i mnogo dokaza o životu ljudi prije 5.000 godina. Sve se nalazi u prostorijama Muzeja Kozare u Prijedoru.

"Uglavnom keramika, prahistorijska keramika, iz vremena neolita. Znači, prije 4.500 do 5.000 godina. Također, pronašli smo fragmente sjekire napravljene od kamena pješčara iz korita rijeke, uglačanog, s mrljama, i znamo da je to stari, prahistorijski materijal", kaže Sharles Grench, geoarheolog Univerziteta Cambridge.

Otkrića na ovim lokacijama rezultat su trogodišnjeg istraživanja. Te aktivnosti su dio projekta "Tempus", koji obuhvata širi sliv rijeke Save. Podržala ga je Evropska unija.

Prate neolitskog čovjeka

Uz stručnjake Univerziteta Cambridge, rade i domaći arheolozi. Smatraju da lokacije oko Prijedora kriju i starija nalazišta.

"E, oni prate tog neolitskog čovjeka sa sjevera Evrope kako se kretao i ovdje se negdje gubi trag. I pokušavamo da nađemo... Ima indicija, ima nekih pokazatelja, neki fragmenti keramike, koji mogu biti možda i relikt neke prošlije kulture, koja je zalutala ovdje. A moguće je da naiđemo na ono što tražimo, dakle, kulture toga Mlađeg kamenog doba", kaže Milenko Radivojac, arheolog iz Prijedora.

Profesor Grench kaže da ovakva nalazišta nisu neobična te da bi ih bilo moguće naći i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Ali, to su uglavnom pojedinačne farme. Ova nalazišta kod Prijedora, pojašnjava, kriju sela. Označavaju početak urbanizacije...

Više u videosnimku...

 



Izvor: Al Jazeera


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.