Izdvajamo

Već deset dana dogovaram sa Eldinom Šahbazom predstavnikom UDRUŽENJA BOŠNJAKA SION iz Švicarske. Ovo udruženje su dogovorili da pomognu, za ramazan, socijalno ugroženim i ugroženim od poplava. Dogovor je pao za subotu 26.07.2014. sa ciljem da obraduju 10 porodica za Bajram. U toku prošle hefte srećem još par puta Eldina. a on mi se žali da nemože naći kombi sa kojim bi razvozio pakete. Dogovaramo da ćemo ići sa dva auta pa se vraćati koliko puta bude potrebo. U subotu ujutro zove me Eldin i kaže da je Pajdo sigao iz Švicarske i da želi da pomogne sa svojim kombijem u razvoženju paketa. U 11.00 sati startujemo ispred Gulaša. Eldin želi da odvezemo par paketa u Prijedor. Prvo odlazimo kod porodice Žerić. Ajša Žerić ima 6 (šestero) djece. Radost neopisiva i velika zahvalnost UBS-u.

U istoj kući samo na spratu još jedna porodica. Hrustić Elvisa samohrana majka i ima troje djece. Bili su zauzeti krećenje i čišćenjem kuće za Bajram. Moram da naglasim, svaki ovaj paket je vrijedan oko 200 km. U paketima su prehrambeni proisvodi i za higijenu proizvodi. Uz pakete koji se vide na fotografiji, Eldin je davao još po jednu vreć od 25kg brašna i 50 km (za struju kaže on). U putu se zahvaljujemo Pajdi jer da njega nije bilo morali bi ove pakete djeliti 2 dana.

Odlazimo kod Hasana Huremovića. Hasan je poznati tesar ali bolest ga pritisla da iz kuće izlazi  samo kad je nužda. Prije nisam pisao o njemu a evo već dva mjeseca kako je morao odsjeći donji dio noge (amputirati potkoljenicu). Hasanu je uručen jedan paket, a suze u očima su zasijale kod njega i njegove žene Ismete. Ostavljamo Hasana u njegovim mukama, a mi nastavljamo dalje.

U Starom gradu se zaustavljamo kod Taiba Hodžića u Prijedoru poznatijim kao Tajči. Ovu porodicu, poplava je opustošila. Našli smo ga dok je popravljao štetu u svojoj kući. Tajči sav sretan i zahvalan za paket. Na kraju kaže: Ima Boga i dobrog naroda. Hvala Eldinu i Udruženju Bošnjaka iz Siona.

Eldina sam uhvatio dok je gledao koliko je voda visoko bila u ovom djelu grada.

Odlazimo u Tukove kod Jasmina Šarića koji je prije par godina ostao kao samohrani otac, žena umrla. Poslije je i on obolio i prije izvjesnog vremena morao kuk da operiše. Poplava ga je opustošila.

Vraćamo se nazad kroz Kozarušu. Svraćamo kod Senada Medića. Već poznato, nekoliko godina ne ustaje iz kreveta. Zatim nastavljamo kod porodice Bahonjić Ahmeta. Dan brzo prolazi i mi se sve manje zadržavamo u želji da do večeri sve završimo.

Kod Adnana Kenjara se zadržavamo tek da mu predamo paket i fotografišemo. Na kratko Eldin i Adnan razmjrnjuju informacije o zajedničkim prijateljima. Adnan i Eldin su skupa išli u školu.

Đemila Jaskić Nureski, majka kojoj su 14.06.1992 zvjerski ubijeni 3 sina u čovjek. Blagosiva Eldina i Pajdu, a meni se zahvaljuje i kaže: Kad te vidim znam da ću se obradovati. Neznam kako ali sa tobom uvjek dođe neko sa miloštom.

Na kraju završavamo kod Forić Mehmeda ili Hemaša. Hemašova djeca kad mene vide, isto tako se raduju.

Eldin me moli da se zahvalim u njegovo ime svim, Bošnjacima u Sionu, koji su pomogli da se ova akcije uradi. Sve pohvale Eldinu Šahbazu i Udruženju Bošnjaka Sion.

Prije par dana zove me Zlatan Krajišnik i pita me za porodice koje su socijalno ugrožene ili kojima treba pomoć. Kaže da on i njegov brat Admir žele kupiti par paketa sa prehrambenim proizvodima i za higijenu što je potrebno. Kako sam imao već dogovoreno sa Eldinom Šahbazom za subotu i taj dan sam planirao za ovu vrstu posla, dogovorim i sa Zlatanom da se nađemo u ćaršiji.
Zlatan i Admir Krajišnik stižu, čak prije dogovorenog vremena, sa prepunim autom. Odmah krećemo sa podjelom bajramskih paketa. Braća Krajišnici su obradovali pet porodica, a  zahvaljivanja i blagosivanje koje su, dobitnici pomoći, upućivali braći su nešto posebno. Sve pohvale Zlatanu, Admiru i njihovim porodicama. Otišli smo kod Porodica Kenjar Sabahudina ili Bude ima šestero djece, a zatim kod Adnana Kenjara.

U nastavku svraćamo kod Đemile Jaskić Nureski. Suze iz očiju, tuga oko nje, a opet radost, dobra raja pomaže da se preživi.

Odlazimo u Brđane kod Duze. Petero djece se raduje poklonima.

Na kraju završavamo kod Senada Medića.  Još jednom, svaka čast Zlatane, svaka čast Admire. Na vama se vidjela sreća što možete pomoći i što pomažete. Ona sreća, dok ves raja blagosiva, se nije mogla sakriti. Još jednom svaka čast Krajišnici.

 


Doticni Ramo Besic je reko istinu. Barem ja uvijek zeljno ocekujem cetvrtak, bas iz ovog razloga. Da bi vidio ove lijepe slike iz naseg prekrasnog Kozarca, i da procitam koji haber. Moze to biti i sitnica, mozda slika ukalamljene vocke, da meni vec bude toplo oko srca. Hvala puno za ovaj trud, na slikama i haberu i samo dalje tako.

Četvrtak