Izdvajamo

 

U Kozarcu, danas 20.07.2014. obavljena je kolektivna dženaza sa koje su na vječni počinak u mjesna mezarja i groblje ispraćeni posmrtni ostaci 284 građanina grada Prijedora nesrpske nacionalnosti, ubijena u proteklom ratu. Najveći broj posmrtnih ostataka, 283 osobe, su bošnjačke i jedna osoba hrvatske nacionalnosti.Posmrtni ostaci žrtava pronađeni su u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici otkrivenoj poslije Drugog svjetskog rata.

Noć prije dženaze, teravih namaz na stadionu pored Šehida.

Ujutro rano familija došla da prouči El Fatihu i još koju suru prije dženaze.

Polaganje cvijeća u Spomen Obilježju. Bilo je dosta poznatih lica koji su položili cvijeće i poklonuli se nevino ubijenim žrtvama.

Enisa Duratović-Hegić jedna je od onih koja danas ukopava veliki broj rođaka. Ona se također obratila prisutnima.

“Neka se više nikada i nikome ne ponovi sudbina koja je nas zadesila. Molimo Gospodara svjetova da nas u našoj borbi pomogne, da one koji su zločine počinili stigne dunjalučka kazna, ako izbjegnu onu ovozemaljsku. Utjeha nam je Bože, da Tvoj sud neće moći izbjeći”, kazala je, između ostalog Duratović-Hegić.

Želju da se obrati porodicama izrazio je i Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH.

“Danas moramo biti ovdje, jer smo danas svi braća, jer je to naša dužnost, danas svi moramo biti tu. Ubijeni se danas opraštaju po drugi put, njih ne smijemo zaboraviti, jer ako ih zaboravimo, kao da smo ih mi ubili. Danas se sjećamo i jednog od najstarijih prava na svijetu, a to je pravo na dostojanstvo. Laž i nepravda nemaju budućnost, samo na istini i pravdi se može graditi mir. Mi znamo da Haški sud nije jedini su. Ima i onaj Božiji i tamo je sve zapisano. Mrtvima želimo da budu u džennetu, jer znamo da je njima tamo najljepše mjesto, a mrtvome Hrvatu Anti Doliću, želimo mjesto u raju”, kazao je između ostaloga Inzko.

Dolić, jedina hrvatska žrtva koja se kopa ove godine, također je ispraćen iz Kozarca zajedno sa ostalim bošnjačkim žrtvama. Okupljeni su danas minutom šutnje odali počast Anti koji je poslije sahranjen na groblju Pašinac.

“Kada je godinama zajedno sa ostalim žrtvama ležao u Tomašici, onda treba na vječni počinak biti ispraćen zajedno sa ostalima”, bila je želja porodice.

Poslije obraćanja prisutnima, Bihaćkog Muftije Hasana ef. Makića, Glavnog imama medđlisa Kozarac Amira ef Mahića i Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, pristupilo se klanjanju dženaze.

Par fotki sa visine.

Prijatelji iz Maglaja MZ Kosova.

U Kamičanima  smo, ove godine, ukopli 7 Šehida kozarčana.

Poslije sam žurio da stignem u Zecove.

Majka Hava Tatarević je smogla snage da dođe kako bi ispratila sinove i muža. Bilo joj je loše ali medicinski radnici koji su bili tu uspjeli su da je smire.

Prije klanjanja dženaze u Zecovima, majka Hava je pomilovala svaki sanduk u kojem su bili njeni najmiliji.


Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.