Izdvajamo

Tabuti s posmrtnim ostacima prijdorskih žrtava danas su iz Šejkovaće preveženi u Kozarac i smjesteni na stadionu u Kozaracu gdje će sutra u nedelju 20.07. biti klanjana dženaza.

Što sam danas doživio nemogu opisati čak ni u kratkim crtama. Puno sam fotografisao i pokušat ću, za prvo javljanje, da opišem mojim fotografijama. Poslije dženaze više fotografija na facebook Kozarac.eu

Ujutro u 8.00 svi spremni za pokret. Krećemo tačno po dogovoru.

U Šejkovaći nas je dočekala ova slika.

Utovar Sanduka sa posmrtnim ostacima Šehida počinje u dogovoreno vrijeme.

Ibro, na čelu organizacionog odbora, ne prepušta ništa slučaju. Drži sve pod kontrolom. Edin Jakupović Paljevina, sa njim sam u kamionu, kaže: ako Ibro i zagalami na nekog nemojte de se ljutite, sve je to u želji da sve ide kako treba i da se šehidi isprate dostojno kako su i zaslužili.  Svi slušamo Ibru i sve ide dobro.

U centru Sanskog Mosta ova slika. Suze naviru nemožemo da se kontrolišemo. Kod Paljevine isto tako ali oba krijemo poglede, ja iskaćem iz kamiona da bih sakrio uzbuđenje.

Nalazim mog rođaka Ešu Dženanovića i neznam šta da kažem blokirao sam totalno. Znam da njegova porodica nije pronađena. Da podsjetim, Eši je zvjerski ubijena porodica: Žena Nasiha, dva sina Alen i Ajdin, sestra Majda i mama Hajra. Trčkaram okolo i fotografišem a gorčina ostaje.

Nastavljamo dalje preko mosta i opet ista slika. Ponovo iskačem iz kamiona i idem ispred kamiona duž glavne ulice u Sanskom Mostu.

Sanski Moste, sve pohvale za veličanstven ispraćaj naših Šehida. Baš onakav kakav i zaslužuju.

Poljski put, familije Šehida strpljivo čekaju da prouče El Fatihu. Ovdje smo nijemi.

Tukovi isto tako, ja i Edin Paljevina već duži dio puta ne razgovaramo.

U Prijedoru na mostu, sve je stalo. Polahko se probijamo između naše raje ja pravim fotografije, policija nas požuruje a Edin strpljivo zastaje da bi majke, sestre i djeca stavili cvijet na kamion.

U Kozarcu slika ova. Ja i Edin se smješkamo i u horu kažemo: Ponosan sam što sam kozarčanin.

 

Organizacioni odbor na čelu sa Ibrom Kahrimanovićem sve pohvale, do sad je sve išlo kako je planirano i kako naši Šehidi zaslužuju.

 

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.