Izdvajamo

PIŠE: SRĐAN PUHALO

Prije neki dan, 4. jula, na Kozari je obilježeno 72. godine od Bitke na Kozari. To je bila prilika da predstavnici vlasti u Republici Srpskoj, bez prisustva Vučića, Patrijarha Irineja, Kusturice i Bećkovića, protumače istoriju kako njima odgovara, a evo šta su kazali...

Marko Pavić, gradonačelnik Prijedora, je rekao "Ovaj narod je antifašistički, koji je pokazao da je slobodarski i tada i sada, ali da uvijek želi pružiti ruku pomirenja, narod koji pamti i želi da gradi svoju budućnost u slobodi. Upravo zato pouke sa Kozare daleko odjekuju".

Pitam te Marko Paviću da li sa tim našim antifašizmom i slobodarstvom, koje ponosno ističeš, možeš objasniti preko 3 000 pobijenih civila Bošnjaka i Hrvata, tvojih sugrađana, iz posljednjeg rata? O kakvoj pruženoj ruci pomirenja ti pričaš kada ruke žrtava još uvijek izbijaju iz masovnih grobnica o kojima ti ćutiš i vješto ih izbjegavaš? Kakvu nam budućnost obećavaš, kada nemamo hrabrosti ni da se suočimo sa prošloću?

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je rekao "Sinonim za današnje neslobode je BiH, zemlja u koju smo gurnuti i koja nam nije dala ništa da se osjećamo dobro".

Pitam se Predsjedniče da li je normalno osjećati se dobro ako znamo da smo u proteklom odbrambenom i otadžbinskom ratu, pobili preko 30 000 bošnjačkih i hrvatskih civila? Možemo li se osjećati slobodno u bilo kakvoj Republici Srpskoj ako strepimo od osvete drugih, jer ne želimo da prihvatimo što svi znamo da se desilo, pokajemo se i zatražimo oprost? Možemo li biti slobodni u društvu u kojem su ratni zločinci heroji, a neistomišljenici izdajnici i strani plaćenici?

Ministar Petar Đokić je istakao "Ta naša borba za slobodu traje kroz vijekove i uvijek smo bili ona snaga koja je stajala na stranu pravde i iz svih ratova izlazila kao pobjednik sa tekovinama koje su otvarale vidike novim, budućim generacijama"

Pitam se ministre Đokiću hoćete li nam ikad reći nešto smisleno i utemeljeno na činjenicama ili ćete “šupljirati” do kraja svog političkog života?

Pitam se….

frontal.ba

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.