Izdvajamo

 

U organizaciji Saveza logoraša BiH, općinskih udruženja logoraša iz Sanskog Mosta, Ključa i Prijedora, te naselja Kozarac, kao i Udruženja Prijedorčanki "Izvor", danas je ispred Identifikacionog centra "Šejkovača" organiziran protestni skup.



Na ovaj način bivši logoraši još jednom su izrazili nezadovoljstvo zbog sporosti u procesuiranju ratnih zločina u općinama koje se nalaze u dolini rijeke Sane, te nedostojnih uslova u Identifikacionom centru "Šejkovača" u kojima se vrši antroploška obrada, obdukcija i identifikacija ekshumiranih tijela.



Na području te tri općine, kako je rečeno, otkriveno je  i ekshumirano stotinjak masovnih i pojedinačnih grobnica, a tokom 1992. godine stradalo je više od pet hiljada Bošnjaka i Hrvata. Smatraju da su ova dešavanja, na osnovu sistematizacije i razmjera počinjenih zločina, imala karakter genocida. Za zločine je do sada, pravomoćnim zakonskim presudama osuđeno 56 osoba, što je ocijenjeno sramotnim.



- Neprihvatljivo je da su još uvijek slobodni oni, koji su odgovorni za zločine počinjene na području sanske općine - istakao je predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most, Nihad Ključanin.

Predsjednik Saveza logoraša "Dr. Irfan Ljubijankić" Unsko-sanskog kantona (USK), Enes Salihović, istakao je nezadovoljstvo žrtava zločina i njihovih porodica radom Haškog tužilaštva, ali i domaćeg pravosudnog sistema.



Prisutnima se obratio i predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković, koji je kazao da država i njeni organi moraju pomoći žrtvama i njihovim porodicama.

- Lokalne vlasti podržavaju svaki oblik građanske inicijative koji je usmjeren ka domaćem pravosuđu, da znaju da je vrijeme da se čvršće uhvate u koštac s problemima ratnih zločina i utvrđivanjem istine - kazao je načelnik Općine Sanski Most, Mustafa Avdagić.



Nakon protestnog okupljanja bivši logoraši i članovi porodica stradalih obišli su lokalitet Kriva cesta u Sanskom Mostu, gdje su obilježili 22. godišnjicu stradanja devetnaest bošnjačkih civila, koji su na tom mjestu ubijeni 1992. godine.



Njihova tijela su nakon toga uklonjena, neka su bačena u rijeku Sanu, a većina pokopana u masovnu grobnicu na mezarju Greda. Položeno je cvijeće i odata počast ovim žrtvama.

Tekst:  (FENA)

Foto: Nijaz-Caja huremović, kozarac.eu

 

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović