Izdvajamo

Nekoliko stotina građana i aktivista građanske inicijative "Jer me se tiče" koja okuplja nevladine organizacije, neformalne grupe i pojedince koji se bave promocijom ljudskih prava obilježila je danas Međunarodni dan bijelih traka u Prijedoru, javlja Anadolija.



Podsjećamo, simbolika bijelih traka dolazi iz 31. maja 1992.godine, kada su vlasti bosanskih Srba u Prijedoru (kasnije i u nekim drugim mjestima) izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.



Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje  94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije opštine Prijedor.



Ovo je, ističu iz inicijative "Jer me se tiče", bio prvi put od 1939. i nacističkog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi žute trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje.



Nakon protestne šetnje glavnom Prijedorskom ulicom, na gradskom trgu ispred robne kuće Patria položene su 102 ruže, za 102 djece ubijene tokom proteklog rata na području toga grada, te pročitana peticija sa zahtjevima lokalnim vlastima koji nisu ispunjeni tokom protekle godine, a odnose se na omogućavanje dostojanstvenog obilježavanja stratišta prijedorskih Bošnjaka i Hrvata.



Bačić, koji je predsjednik Odbora za izgradnju tog spomenika, naglasio je da od gradskih vlasti traže odobrenje za podizanje tog spomenika u centru grada kako bi se trajno obilježili prerano izgubljeni životi.



- Ja sam roditelj dvoje ubijene djece i amidža još 15 ubijenih dječaka i djevojčica koji su 25. jula strijeljani ispred porodične kuće. Podizanjem spomenika u Prijedoru želimo da to bude podsjećanje za naredna pokoljenja kako se više nikada ničijoj djeci to ne bi ponovilo - zaključio je on.





Član organizacije "Izvor" Fikret Bačić istaknuo je za Agenciju Fena da se ova protestna šetnja organizira svake godine u znak sjećanja na 3.100 ubijenih Prijedorčana, među kojima je i 102 djece.

- Krenuli smo s glavne ulice Šetalište u centru grada do trga Zorana Karlice, gdje smo postavili ruže ubijenoj djeci. Tu se izvjesno vrijeme zadržimo u mirnom okupljanju - istaknuo je on.


Bačić podvlači da su se današnjoj mirnoj šetnji pridružili i gosti iz Mostara, Sarajeva i Zagreba, te predstavnice organizacije "Žene u crnom" iz Srbije.



Također, u okviru obilježavanja Međunarodnog dana bijelih traka danas je u Prijedoru organizirano i potpisivanje peticije za podizanje spomenika djeci koja su u tom gradu ubijena ili nestala od 1992. do 1995. godine.



Bačić, koji je predsjednik Odbora za izgradnju tog spomenika, naglasio je da od gradskih vlasti traže odobrenje za podizanje tog spomenika u centru grada kako bi se trajno obilježili prerano izgubljeni životi.



- Ja sam roditelj dvoje ubijene djece, kćerke Nermine i sina Nermina i amidža još 15 ubijenih dječaka i djevojčica koji su 25. jula strijeljani ispred porodične kuće. Podizanjem spomenika u Prijedoru želimo da to bude podsjećanje za naredna pokoljenja kako se više nikada ničijoj djeci to ne bi ponovilo - zaključio je on.

Do sada je među tijelima pronađenim u masovnoj grobnici Tomašica putem DNK analize potvrđen identitet 12 maloljetnih dječaka starosti od 15 do 17 godina.

Prijedorčanin Goran Zorić, aktivista građanske inicijative "Jer me se tiče" kazao je da je današnja manifestacija podsjećanje kako na civilne žrtve Prijedora, ali i na sve ostale civile stradale tokom rata u BiH.

"Naša šetnja protest je protiv odnosa kako grada Prijedora, tako i cijele BiH prema civilnim žrtvama", naglasio  je Zorić

 

 

 


"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.