Izdvajamo

Kao što smo prethodno obavijestili naše potrošače, kroz dosadašnje aktivnosti na uzimanju uzoraka i vršenju fizičko – hemijskih analiza nesporno je utvrđeno da mutnoća vode potiče sa bunara EB2 i EB3, a uzrokovana je jučerašnjim zemljotresom.

„Vodovod“ je tokom protekla 24 časa neprekidno pratio situaciju, uzimao uzorke i analizirao fizičko – hemijske elemente. Takođe je vršeno ispumpavanje vode preko muljnih ispusta na dva mjesta, što i dalje traje i biće obavljano u kontinuitetu do konačnog izbistravanja, o čemu će javnost biti obavještavana.

Mole se potrošači na ovim područjima da i dalje periodično otvaraju svoja točeća mjesta u kraćem trajanju, što bi značajno ubrzalo stabilizaciju stanja.

Dosadašnjim sveukupnim praćenjem stanja utvrđeno je da je došlo do primjetnog izbistravanja vode.

Prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode namijenjene za ljudsku potrošnju, nivo mutnoće u normalnim okolnostima ne smije prelaziti 1 stepen Nefelometrijske jedinice (1 NTU). Trenutni nivo mutnoće vode je ispod 3 NTU, a dozvoljeni nivo u vanrednim okolnostima je 6 NTU.

Naša preporuka za sve potrošače koji se snabdijevaju vodom sa bunara EB2 i EB3 je da i dalje prokuhavaju vodu za piće, iz preventivnih razloga. U pitanju su sljedeća naselja: Hambarine, Rizvanovići, Bišćani, Jugovci, dio Volara, Cikote, Ljeskare, Gornja i Donja Ljubija, Dubočaj, Raškovac, Puharska, Čejreci, Gašića naselje, Čirkin Polje, gornji dio Ulice 25. Maja, Aerodromsko naselje, Ljubičići i krak vodosnabdijevanja prema Kozarcu: Gornji Orlovci, Janjića Pumpa, Kozaruša, Kozarac, Trnopolje, Petrov Gaj, Kamičani, kao i Donja Dragotinja.

Potrošači u gradu i svim ostalim naseljima imaju ispravnu vodu za piće.

Tokom današnjeg dana „Vodovod“ je uzeo uzorke vode sa svih relevantnih tačaka i poslao u Institut za javno zdravlje u Banja Luci radi utvrđivanja detaljnih analiza, odnosno radi potvrde o ispravnosti vode. U toku sutrašnjeg dana očekujemo rezultate analiza, o čemu ćemo obavijestiti naše potrošače.

Vodovod Prijedor

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.