Izdvajamo

U organizaciji Udruženja voćara “Prijedor” od 5. do 14. oktobra na Malom gradskom trgu biće održana manifestacija “Dani voća i proizvoda od voća”.

-Zbog pandemije korona virusa ove godine i mi voćari smo imali problema. Nije bilo moguće organizovati naše tradicionalne manifestacija poput “Dana jagode” ili “Dana maline”. Uz odobrenje Gradske uprave i poštovanje svih mjera zaštite u borbi sa koronom, nakon “Plodova ljeta” odlučili smo se da organizujemo i “Dane voća i proizvoda od voća” koji će trajati 10 dana. Članovi Udruženja voćara “Prijedor” će na štandovima na Malom trgu izložiti trenutno sezonsko voće kao i voćne prerađevine. Sa nama će biti i prijedorski pčelari sa svojim proizvodima. Nadam se da će nas podržati i naši sugrađani – istakao je sekretar ovog Udruženja i poznati prijedorski voćar Dalibor Jović.

On je pozvao sve Prijedorčane da dođu na manifestaciju i kupovinom od domaćih proizvođača podrže sve njih.


prijedordanas.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.