Izdvajamo

Gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković izjavio je u obraćanju odbornicima da je ukupna vrijednost projekata započetih u prošloj godini oko 19 miliona maraka, dok je za ovu godinu u pitanju vrijednost od oko 12,6 miliona maraka, uprkos poplavama, epidemiji i političkoj nestabilnosti.
"Prijedor je imao različite podjele na periode kad su jedne stranke bile u vlasti, pa druge, pa treće, tako da je ovo vrijeme izuzetno bremenito, ali smo se s tim uspješno nosili, posebno sa tenderima koji su postali jedni od najsloženijih poslova u lokalnoj upravi gdje nikad niste sigurni hoćete li doći do kraja realizacije nekog posla", rekao je Đaković novinarima na pauzi zasjedanja.
On je izrazio zadovoljstvo obimom poslova završenih u 2019. godini.
"Nastojali smo izaći u susret mnogima. Postoji žal za nečim što se nije moglo završiti, ali, evo, ipak raduje me da je Skupština danas ocijenila da je to bio mukotpran rad i čestit rad i da se uspješno završila i 2019. nakon čega smo ušli u izuzetno neobičnu 2020. godinu", rekao je Đaković.
Šef Kluba odbornika SNSD-a Dalibor Pavlović izjavio je da ovaj klub nije mogao podržati izvještaj o radu gradonačelnika i da je i čitavu prethodnu godinu iskazivao nezadovoljstvo radom gradonačelnika.
"Više projekata je trebalo da bude završeno lani, a s obzirom na to da smo imali i poplave koje su pogodile grad jedan od tih projekata je i kanalizacija u Tukovima. Gradonačelnik takođe nije izvršavao amandmane koje je donosila Skupština niti odgovarao na odbornička pitanja", naveo je Pavlović.
Šef Kluba odbornika DNS-a Goran Predojević rekao je da je skupštinska većina koja je funkcionisala u prošloj godini jasno pokazivala namjeru da se preuzme ingerencije gradonačelnika, da je gradonačelnik radio u interesu svih građana i da je za to i zaslužio i dobio podršku odbornika.
"Za 2018. nije bio dobio podršku za svoj izvještaj, ali ne zato što nije dobro radio nego zbog političkih odnosa u Prijedoru. Gradonačelnik je kvalitetno radio svoj cijeli mandat koji su obilježile dvije poplave, epidemija i nestabilna skupštinska većina, a sve je to značilo rad u otežanim okolnostima. On se u svemu tome izdigao iznad svih tih poteškoća", dodao je Predojević.
Sjednici prisustvuje 25 od 31 odbornika.


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.