Izdvajamo

U cilju sprečavanja kretanja ljudi i nepoštovanja mjera, Republički krizni štab za vanredne situacije će biti prinuđen da objavljuje imena i mjesto prebivališta, rekao je Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS.

Lukač je naveo primjer osobe koja je trebalo da bude u izolacija, a koja je noćas na ulicama Banjaluke napravila udes.

"Više desetina ljudi ne poštuje propisane mjere i ponašaju se neodgovorno, čime ugrožavaju druge", naveo je Lukač.

"Organizovaćemo svojevrsne karantine širom Republike Srpske za lica koja ne poštuju kućnu izolaciju. Biće smješteni u karantine koji će biti pod kontrolom policije", istakao je Lukač i dodao da ti karantini neće biti ograđeni žicom.

Za one koji pokušaju da napuste karantin, Lukač je istakao da će biti smješteni u zatvor.

Ovi zaključci stupaju na snagu danom donošenja i trajaće do 30. marta.


Nezavisne


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.