Izdvajamo

 

Neistina je da radnici Bolnice Prijedor nisu dobili plate od novembra i da nemaju zdravstveno osiguranje dvije godine, kazao je Mirko Sovilj, direktor JZU Bolnica Prijedor, reagujući na izjavu predstavnika Udružene sindikalne organizacije strukovnog sindikata doktora medicine i strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara.

“U srijedu je isplaćena decembarska plata i ovo je prvi put da je plata isplaćena tri dana nakon desetog u mjesecu. Razlog zašto nije isplaćena do desetog u mjesecu jeste činjenica da je račun ove bolnice bio blokiran jer smo imali obaveze prema MUP-u RS, a po osnovu stana koji je MUP ustupio Bolnici Prijedor 1986. godine”, rekao je Sovilj.

Naglasio je da je bolnici bez najave blokiran račun te da im je iz banke stiglo obavještenje o blokadi računa, koja se, kako kaže, desila 25. januara ove godine.

“Nakon toga smo obavili više razgovora u Pravobranilaštvu RS i MUP-u i potpisali sporazum o odgođenom plaćanju, tako da ćemo u ratama izmiriti obaveze prema MUP-u. Potpisali smo sporazum, na šta je Pravobranilaštvo dalo pozitivno mišljenje, a pravobranilac je u prošli petak sudu dostavio zahtjev za skidanje blokade računa. Od petka do srijede je račun deblokiran i mi smo odmah dobili sredstva za isplatu plata i u srijedu je isplaćena plata”, istakao je Sovilj.

Tvrdi da je ovo prvi put u posljednjih 13 godina da je račun blokiran na petnaestak dana.

Upitan da prokomentariše da li je tačno da radnicima više od dvije godine nisu uplaćeni doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje, Sovilj je kazao da je, kao i sve druge zdravstvene ustanove, i prijedorska bolnica bila u situaciji da u nekoj godini za dva ili tri mjeseca nije bila u mogućnosti izmiriti obaveze, te da je u nekoj godini bilo neuplaćenih dva, a u nekoj tri mjeseca.

“Ovo je u prethodnom periodu bilo predmet potpisanog sporazuma, odnosno reprograma sa Poreskom upravom RS, a u posljednje dvije godine redovno plaćamo poreske obaveze i doprinose, s tim da plaćamo, naravno, u vrijeme dospijeća, to je onih 60 dana, odnosno dva mjeseca unazad, a u skladu sa zakonom”, navodi Sovilj.

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.