Izdvajamo

Jeste li znali da željeznička vozna karta u Bosni i Hercegovini ima svoje ime?! Nesvakidašnje ime i izgled koji podsjeća na bonove za hranu koji su se dijelili građanima nakon Drugog svjetskog rata.

 Banjalučanin čije ime je poznato redakciji portala “Istinito”, na svom profilu na Facebooku podijelio je utiske s nedavnog putovanja željeznicom na relaciji Sarajevo-Banjaluka.

Na stranu što je putovanje brzim vozom trajalo punih šest sati, uz obaveznu zamjenu lokomotiva između Željeznica Republike Srpske (ŽRS) i Željeznica Federacije Bosne i Hercegovine (ŽFBiH), i neizbježne scene iz ranih Kusturičinih filmova.

Ipak, više od veselog harmonikaša koji je obilazio kupee i pokušavao da razveseli malobrojne putnike, Banjalučanina je iznenadio izgled vozne karte. Preciznije – njen naziv!

Željeznička vozna karta ima zvaničan naziv MEĐUENTITETSKA BJELICA, ispod kojeg stoji i napomena da je riječ o voznoj karti.

Zanimljivo je i da je ukupan iznos cijene karte razdvojen i da se tačno zna koliko od tog iznosa pripada ŽRS-u, a koliko ŽFBiH-u.

– Umro bih, a ne bih spoznao da se vozna karta u željezničkom “sistemu” u BiH oficijelno zove MEDJUENTITETSKA BJELICA. Ko ovo preživi, njemu ne treba ni Mehanizam koordinacije ni MMF, prokomentarisao je Banjalučanin na Facebooku.

Buka

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.