Izdvajamo

Savez logoraša u BiH obilježio je  danas 24.godišnjicu od zatvaranja zloglasnog logora Manjača na mjestu današnjeg Razvojno-edukativnog centra "Manjača“ na istoimenoj planini udaljenoj od Banje Luke 43 kilometra.



Na ovoj lokaciji danas su se sa obllježjima BiH i transparentima među kojima je dominirao onaj da  porukom "Logoraši, zarobljenici u ratu, robovi u miru“ okupili bivši logoraši Sanskog Mosta, Ključa, Prijedora, Kozarca, Grapske kod Doboja i drugih mjesta u Krajini i tako odali počast žrtvama Manjače i prisjetili se tortura i patnji kroz koje su prošli. Položeno je cvijeće u hangarima i proučena Fatiha žrtvama.

 

- Nažalost mi na ovakvim godišnjicima pričamo sam sebi priču o nama i sebi  još više nam bude teško. Nažalost, nas nema ko da čuje, ko bi trebao da se pobrine o logoraškoj populaciji o kojoj država punih 18  godina nije našla zakonsko rješenje, a našla ga je, naprimjer za životinje  – kazao  je  Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u BiH.

On je poručio kako je rješenje za budućnost da školuju djecu, unučad jer obrazovane generacije teže će učiniti greške koje su  počinili njihovi očevi. Mešković je podsjetio kako je tek 2014. u proceduru došao Zakon o pravima logoraša u BiH, ali je još uvijek daleko do njegovog  donošenja.



- Ipak smo se za nešto izborili pa je ovaj zakon u programu rada Ministarstva  za ljudska prava i izbjeglice BiH -  podsjetio je Mešković čime je ostavljena nada da će logoraški zakon jednoga dana ugledati svjetlo dana.



Muftija  bihaćki Hasan ef Makić bio je zatočenik Manjače i jdanas je podsjetio na dane stradanja.

- Nije lako dolaziti, gledati ovu kapiju i sjećati se patnjih hiljada ljudi u ovom mjestu zla - kazao je Makić.



Na skupu je između ostalog kazano kako je  još jedna civilizacijska sramota što je 10 kilometara od Manjače kod masovne grobnice Bunarevi na putu prema Mrkonjić Gradu skinuta ploča na kojoj su bila imena 23 logoraša Sanskog Mosta i Ključa umorenih i bačenih u prirodnu jamu. Ploča se nije zadržala ni godinu dana.



Logor smrti

Osnivanje logora Manjača je bila jedna od glavnih zatočeničkih lokacija u Autonomnoj regiji Krajina (ARK), a u nju su slati zatočenici iz raznih općina ARK-a i drugih logora i zatočeničkih objekata na teritoriji ARK-a, jesu činjenice utvrđene u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Pretresno vijeće se uvjerilo da su osoblje Manjače, koje je bilo pod komandom 1. krajiškog korpusa, činili pripadnici vojne policije bosanskih Srba. Komandant logora u Manjači bio je potpukovnik Božidar Popović



Premlaćivanja su na Manjači vršili uglavnom pripadnici vojne policije koji su radili kao stražari u logoru. Među najbrutalnijim logorskim stražarima bili su Željko Bulatović (zvani Fadil Bula), Zoran nepoznatog prezimena (zvani Zoka), Pop i Špaga. Pretresno vijeće Haškog tribunala se uvjerilo da je od juna do novembra 1992. u logoru Manjača najmanje deset zatvorenika umrlo od posljedica batinanja ili sporadičnih ubistava. Logor je zatvoren krajem 1992. zbog međunarodnog pritiska, ali je opet na neko vrijeme otvoren u oktobru 1995. Procjenjuje se da je između 3.000 i 8.000 ljudi prošlo kroz logor. Broj ubijenih je nepoznat

Autor: M.DEDIĆ /Avaz, foto: Nijaz-Caja Huremović

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."