Izdvajamo

 Žalbeno vijeće Haškog tribunala danas je izreklo drugostepenu, pravosnažnu presudu Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, bivšim čelnicima policije Republike Srpske zbog ratnih zločina u više općina u BiH, potvrdivši im prvostepenu presudu kojom su osuđeni na po 22 godine zatvora.

S tim u vezi, Novi.ba donosi reakcije Prijedorčana na presude, koje su, kako kažu, više presude žrtvama.

Sudbin Musić, aktivista i povratnik u Prijedor, kazao je za Novi.ba da je anglosaksonska pravna praksa nešto što mi nikada nećemo razumjeti, kao ni kaznenu politiku suda koja je u mnogim slučajevima do sada bila samo novi poraz za žrtve.

"Tim presudama uvijek bivaju žrtve osuđene da sa zločincima grade suživot. Gotovo u svim slučajevima je bilo tako, bar kada je riječ o pitanju Prijedora", kazao je on u kratkoj izjavi za Novi.ba.

Jasmin Medić, historičar iz Kozarca, autor knjige "Genocid u Prijedoru", kazao je za Novi.ba da je pravomoćnom presudom još jednom dokazana aktivna uloga MUP-a RS u zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima.

"Presudom Mići Stanišiću i njemu podređenom Stojanu Župljaninu se jasno može uočiti i policijska hijerarhija u činjenju zločina. Utvrđen je stepen odgovornosti policijskih struktura za zločine u koncentracionim logorima ili drugim mjestima egzekucije civila. Kao primjer možemo uzeti dijelove Bosanske krajine koju je pokrivala CSB Banja Luku čiji je načelnik bio Stojan Župljanin. Logori Omarska i Keraterm ili masakr na Korićanskim stijenama jasno nam govore o tome", kazao je on.

"Pored toga, obojica su bili dio Udruženog zločinačkog poduhvata i to je vrlo bitna činjenica. Analiziranjem ove i dosadašnjih presuda, zaključit ćemo da su vojne, političke i policijske strukture koordinirano učestvovale u zločinima u Bosni i Hercegovini što nam ukazuje na komandnu odgovornost vrha RS-a u zločinima", zaključio je Medić za Novi.ba.


novi.ba


Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović