Izdvajamo

 

Mirnom protestnom šetnjom i okupljanjem porodica preživjeli će i ove godine obilježiti 31. maj, dan kad su prije 24 godine Prijedorčani morali okačiti bijele trake i čaršafe da bi mogli biti raspoznati kao nesrpsko stanovništvo.

Predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor 92" Mirsad Duratović smatra da je iznimno značajno obilježiti Dan bijelih traka da se nikad ne bi zaboravio strašan zločin nad nesrpskim civilima.

"Mi taj dan uzimamo kao dan prijedorskog genocida, a svake godine ima specifičnu temu. To će ove godine biti borba roditelja ubijene djece Prijedora za izgradnju spomen-obilježja, koje već dvije godine čeka na milost gradske uprave da izda odobrenje za gradnju tog spomenika. I ove godine Dan bijelih traka bit će u znaku te inicijative za podizanje spomenika za 102 prijedorske ubijene djece", kaže Duratović.

Aktivista Udruženja "Prijedor 92" Sudbin Musić smatra da se obilježavanjem Dana bijelih traka želi ukazati na diskriminaciju koja žrtvama Prijedora govori da im tu nije mjesto i ako jeste, onda u nekoj granici koju nalaže lokalna vlast.

"Želimo ukazati na diskriminaciju prije svega žrtava, na probleme glede memorijalizacije, suočavanja s prošlošću i generalno stanja, ne samo ovdje nego i u državi", kaže Musić.

Povratnik Fikret Bačić, kojem su 1992. godine u Prijedoru ubijena djeca i supruga smatra da ni danas nema nikakvih prava. Kosti dvoje ubijene djece i supruge još nije pronašao. Uz to, ističe, ljudi na rukovodećim mjestima u Prijedoru ništa ne rade za zajedničku budućnost.

Bačić je mišljenja da je potrebno vratiti povjerenje građanima Prijedora, kako onima koji su se vratili u svoje kuće, tako i Srbima koji nisu bili izbjeglice. I on podsjeća na nemogućnost dobivanja dozvole za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora.

"Tokom rata, Prijedorčani nesrpske nacionalnosti su ubijani, maltretirani, izgladnjivani i zatvarani u logore među kojima su Trnopolje, Omarska i Manjača. Mnoge žene su silovane", saopćio je BIRN.

Osim u Prijedoru, Dan bijelih traka obilježava se u više bh. gradova, ali i u Evropi i u svijetu.


(FENA)

 

...počinje priču o Kozarcu Ibro Kahrimanović: "Kozarac živi zahvaljujući dijaspori, odnosno Kozarčanima koji su se nakon progona zaustavili u evropskim zemljama, u Americi. Ali, iz ljubavi, iz nekakvog svog kozaračkog inata ponovo su izgradili ovo mjesto, čime je Kozarac postao simbol povratka u BiH. Istina, najveći broj njih dolazi za novogodišnje praznike i tokom ljeta, ali ono što su izgradili ovdje – kuće, drugi objekti – garancija su da će se vratiti zastalno i nastaviti živjeti ovdje."