Izdvajamo

 

Mirnom protestnom šetnjom i okupljanjem porodica preživjeli će i ove godine obilježiti 31. maj, dan kad su prije 24 godine Prijedorčani morali okačiti bijele trake i čaršafe da bi mogli biti raspoznati kao nesrpsko stanovništvo.

Predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor 92" Mirsad Duratović smatra da je iznimno značajno obilježiti Dan bijelih traka da se nikad ne bi zaboravio strašan zločin nad nesrpskim civilima.

"Mi taj dan uzimamo kao dan prijedorskog genocida, a svake godine ima specifičnu temu. To će ove godine biti borba roditelja ubijene djece Prijedora za izgradnju spomen-obilježja, koje već dvije godine čeka na milost gradske uprave da izda odobrenje za gradnju tog spomenika. I ove godine Dan bijelih traka bit će u znaku te inicijative za podizanje spomenika za 102 prijedorske ubijene djece", kaže Duratović.

Aktivista Udruženja "Prijedor 92" Sudbin Musić smatra da se obilježavanjem Dana bijelih traka želi ukazati na diskriminaciju koja žrtvama Prijedora govori da im tu nije mjesto i ako jeste, onda u nekoj granici koju nalaže lokalna vlast.

"Želimo ukazati na diskriminaciju prije svega žrtava, na probleme glede memorijalizacije, suočavanja s prošlošću i generalno stanja, ne samo ovdje nego i u državi", kaže Musić.

Povratnik Fikret Bačić, kojem su 1992. godine u Prijedoru ubijena djeca i supruga smatra da ni danas nema nikakvih prava. Kosti dvoje ubijene djece i supruge još nije pronašao. Uz to, ističe, ljudi na rukovodećim mjestima u Prijedoru ništa ne rade za zajedničku budućnost.

Bačić je mišljenja da je potrebno vratiti povjerenje građanima Prijedora, kako onima koji su se vratili u svoje kuće, tako i Srbima koji nisu bili izbjeglice. I on podsjeća na nemogućnost dobivanja dozvole za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora.

"Tokom rata, Prijedorčani nesrpske nacionalnosti su ubijani, maltretirani, izgladnjivani i zatvarani u logore među kojima su Trnopolje, Omarska i Manjača. Mnoge žene su silovane", saopćio je BIRN.

Osim u Prijedoru, Dan bijelih traka obilježava se u više bh. gradova, ali i u Evropi i u svijetu.


(FENA)

 

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.