Izdvajamo

Tekuće vijesti

Danas je nastavljena ekshumacija civilnih bošnjačkih žrtava stradalih na području Kozarca u periodu '92. godine. Ekshumacija se vrši na području planine Kozara, lokalitet Podgradci, koji pripada općini Bosanska Gradiška. „Za sada je iz ove masovne grobnice ekshumirano šest žrtava, a ekshumacija će biti nastavljena i u narednom periodu.

Comment

 

Znate kako neki misle da ce brak biti fenomenalan ukoliko pronadju onog "pravog" partnera... pa onda traze i traze... ma do vraga mi je i slusanje kako taj "pravi" ima da bude ovakav i onakav a cinjenica da ona nije ona "prava" niti ima zelju da bude, cak ponosno deklarishe kako se ni u kom slucaju nece promjeniti "ni zbog koga"... pa to je ravno trazenju igle u sjenu, s dodatkom da taj savrseni partner osim sto je savrsen jos mora tolerisati sve samozive mane koje ne planiraju promjeniti "ni zbog koga"... mislim smjesno... Ocekivati savrsenog partnera koji ne ocekuje savrsenu partnericu (ili obratno) je nista manje vec pretjerano... ne moram napominjati kako se kolicina slobodnih partnera svakim danom sve vishe smanjuje...

Comment

Tijelo Ibrahima Ramulića, jednog od prvih povratnika u Hambarine, kod Prijedora, pronađeno je 6. novembra 2001. godine u iznajmljenom kontejneru Ujedinjenih nacija u zaseoku Brđani.

Tijelo Ramulića, koji je u vrijeme ubistva imao 64 godine, pronašla je komšinica Zlatka Muhić, koja je u međuvremenu preminula.

Policija je obavila uviđaj i ubrzo utvrdila da bi za ubistvo mogao biti odgovoran Jasmin Habibović zvani Tajson, kome se nakon ubistva Ramulića izgubio svaki trag.

Istraga: Ljubiša Cvišić, inspektor za krvne delikte u Centru javne bezbjednosti Banjaluka, ispričao je da je nakon uviđaja konstatovano da je Ramulić izudaran drvetom po glavi, a zatim je uboden nožem u srce i stomak.

Comment


Bivši logoraši, porodice i prijatelji ubijenih mirnom šetnjom su se prisjetiti dešavanja iz 1992. godine

U organizaciji udruženja logoraša Kozarac i Prijedor 92, te Udruženja Prijedorčanki "Izvor" u subotu je obilježena 19. godišnjica od zatvaranja zloglasnog logora Omarska kod Prijedora.

Obilaskom prostora nekadašnjeg logora "Omarska" i odavanjem počasti stradalima, bivši logoraši, porodice i prijatelji ubijenih mirnom šetnjom su se prisjetiti dešavanja iz 1992. godine u tom logoru i zločina koji su tamo počinjeni u tom periodu. Današnjoj ceremoniji prisustvovalo je oko 2.000 bivših logoraša, koji trenutno žive u državama širom svijeta.

Comment

Padni - ustani. Padni - ustani. Padni....Ustani. Padni ustani

Trči...Hodaj...Skakući...Zapinji...Padni.....Puži....Ustani !!!

I šuti. Dobro je. Može biti i gore. Uvjek može biti gore...

Savij se, trpi...Sve dok ti šef ne zašije dovoljno peneza u jorgan a tebi Trpimir postane srednje ime. Šuti i trpi.

Comment

Pise Satko Mujagic

 

Izlomise me zadnji mjeseci. Pa sad, i na odmoru, mozak jos neke svoje bitke vodi, tijelo ne zna vise da se odmara. Brzina tek naizgled smanjena, kao bicikl kojeg padina jos nesmetano goni, iako je sada sve naizgled ravno, a pejzaz drugaciji.

Na putu za Split stadoh u Drvaru i Livnu. U Drvaru, prica mi Neda, vlasnica gostionice, nema ljudi. 'Nema  ni u Kozarcu, rekoh'. Bila je u Prijedoru kao izbjeglica, kaze. Drago joj bi kad ugleda prve povratnike. I vratila se i ona i njeni, prije 4 godine. Mila me pita:'tata, jel' ti to prijateljica?' Nije, sreco, rekoh. Tek smo se upoznali, ali se druzimo. Lik na terasi, u crvenoj majici s cirilicnim natpisom "SRBIJA", pokaza mi rukom gdje je Titova pecina. 'Tamo, bas iznad one kuce, onog dimnjaka'. 'Hvala, ne znam kad sam zadnji put bio'.

Comment



Mene djeca za čas raspištolje. I onda galamim na njih. Urlam. Znam da se čujem do prvog sprata al´ ne mogu da se stišam. Volume mi je na maximum kad mi nategnu ova dva preostala jadna živca koja imam....

Ponekad muž, onako, cool zavaljen u naslonjač ispred TV-a samo prokomentariše iritirajući smirenim tonom: "Tc,tc,tc...zar te nije stid komšija?".

Jao, tek tada bih da zaurlam iz petne žile (mada ne´am pojma gdje se ta žila nalazi ali sam čula da se iz nje prodereš svom snagom).

Comment

Pise Satko Mujagic

 

"DRAGI ZEMLJACI, PONOSAN SAM ŠTO SMO DANAS OKUPLJENI U GLAVNOM GRADU BOSNE I HERCEGOVINE.

DEVEDESETIH GODINA 20. VIJEKA BILI SMO ZAJEDNO PO LOGORIMA, U OPKOLJENOM SARAJEVU, SREBRENICI, NA CUPRIJI U VISEGRADU, BIHACU, I DRUGIM DIJELOVIMA OVE PRELIJEPE ZEMLJE, OKRUZENI ZLOM KOJE JE PREDVODIO OVAJ GENERAL BEZ LJUDSKE I OFICIRSKE CASTI.

POSEBNO MI JE DRAGO STO DANAS MEDJU VAMA VIDIM LJUDE IZ SVIH KRAJEVA BOSNE I HERCEGOVINE, I MOJE PRIJEDORCANE I KOZARCANE, LOGORASE TRNOPOLJA, KERATERMA, OMARSKE I MANJACE NA KOJE SAM PONOSAN; S NEKIMA OD NJIH SAM PRIJE TACNO DEVETNAEST GODINA KROZ PROZORE HANGARA U LOGORU OMARSKA SLUSAO SAMRTNE KRIKE LJUDI ZBOG KOJIH SMO MI DANAS TU. NJIHOVE SLIKE MOZETE VIDJETI NA OVOM ZIDU ISTINE. BOLJE RECENO, ZIDU SRAMA.

Comment

Comment


Sarajlija Esmir Salihović napisao je otvoreno pismo voditeljici "Dnevnika" HTV-a Dijani Čuljak koja je prošlo ljeto u centralnom "Dnevniku" izjavila da "gosti koji se iz BiH spuste na južni Jadran predstavljaju problem jer zauzimaju mjesto i ništa ne troše".

Mada se Dijana Čuljak javno izvinila zbog svoje šovinističke izjave, građani BiH nisu joj to zaboravili. Esmir Salihović poslao je na Radio Sarajevo otvoreno pismo upućeno upravo Čuljak:

U svoje lično ime i u ime ostalih članova moje porodice, molim Vas da nam omogućite jedan sedmični odmor u Lijepoj Vašoj. Na Vašem Jadranu imamo namjeru spržiti dvije prosječne bosanske plate i regres. Ukupno: oko hiljadu eura ili sedam hiljada četiristo kuna. Znam da to nije dovoljno za vaše evropske standarde, ali Vas molim, zbog svoje dvoje maloljetne djece i zbog njihove dobrobiti. Obećavam da u Bosnu ni kune vratiti neću. Konvertibilne marke ću zamijeniti u kune još u Sarajevu, da Vam ne bih stvarao gužvu u vašim bankama. Napominjem i to da ću na putovanje ponijeti hranu kupljenu isključivo u Konzumu. Djeci ću nakupovati čokolada Dorina, umjesto vlašićkog kupit ću im ABC sir, jer je on edukativniji i nenametljivo djecu uči abecednom redu. Hem ukusan, hem edukativan.

Comment

Ubili mi dajdu, ubili i njegovog sina. Ubili sve moje jarane, komšije,prijatelje. Zapalili moju kucu, a i kuce svih mojih dragih. Silovali naše majke,sestre, rodice,žene.

Necu i ne mogu im ni  oprostiti ni zaboraviti.

Ali eto život je kao rijeka,tece i ne zaustavlja se.