Izdvajamo

Benjamin Čaušević će februara naredne godine napuniti 16-st godina. Porijeklom je iz Prijedora, gdje sa porodicom provodi praznične dane. Od malih nogu je vezan za fudbal.

 

Iz godine u godinu njegovi rezultati su sve bolji tako da je skrenuo pažnju njemačkih fudbalskih stručnjaka. Danas nastupa za njemačku ekipu Ingolstad 04, u konkurenciji fudbalera do 16 godina, ali već bilježi nastupe i za starije selekcije.

U ovu ekipu je došao jula ove godine i nezamjenjiva je karika u ekipi Sabrine Vitman. Benjamin Čaušević ne krije ambicije. Dres Fudbalske reorezentacije Bosne i Hercegovine je njegova velika želja.

 

I dok nam pokazuje šta se u Njemačkoj piše o njegovim pstignutim golovima i asistencijama, posebno ističe Edina Džeku i Miralema Pjanića.

Naglašava da ima veliku podršku majke Nermine, oca Amira i ostalih članova porodice. Benjaminova majka Nermina je jako ponosna i kaže da će porodica uraditi sve što treba kako bi se ostvarili njegovi snovi.

 

 Nakon našeg susreta Benjamin Čaušević je otišao do stadiona Fudbalskog kluba Rudar Prijedor. Dok je na odmoru, svakodnevno će trčati osam kilometara, kako bi bio spreman za nastavak sezone u kojoj je najbolji strijelac ekipe Ingolštata do 16-st godina.

 

Brojne su prepreke koje mora preskočiti do profesionalnog ugovora i nastupa za državu u kojoj su rođeni njegovi roditelji. Ako je suditi prema učinjenom, Benjamin Čaušević je na pravom putu.

mojprijedor.com/
Tekst: Senaudin Safic
Foto: Senaudin Safic , Ingelstad 04

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.