Izdvajamo

Zbog uobičajeno kasnog dolaska u Sarajevo, iz vjestaj sa istog puta smo odlučili objaviti ujutro, prije nego što se uputimo na zadnju destinaciju - Srebrenicu.

Dakle, stigli smo u glavni nam grad države-Sarajevo!
Put je trajao nepunih 10 sati, što zbog sporijeg tempa vožnje što zbog vremenskih (ne)prilika isti se poprilično otegao i činio dužim, ali povrh svega, ono što je najbitnije za istaći je da su svi naši momci stigli u Sarajevo bez problema!

Spustivsi se iz Jajca cestom koja ide uporedo s Vrbasom, stigosmo u Donji Vakuf. Na samom ulasku u grad, svratili smo na mezarje, gdje smo učenjem fatihe odali počast jednom od učesnika prijašnjih maratona, koji nažalost više nije s nama.
U Vakufu su nas mještani dočekali s voćem, sokovima i prigodnim obraćanjem, kao i uvijek do sad, poželjeli nam dobrodošlicu u njihov grad. Takodjer smo nakon obraćanja mjesnog imama, položili cvijeće na sehidsko spomen obilježje, te smo nedugo zatim krenuli put Bugojna. U Bugojnu je uprilicen ručak od strane domaćina, te takodjer, kao i u Vakufu, uprilicen program dobrodošlice od strane domaćina.

Nakon Bugojna nastupio je najzahtjevniji dio etape, uspon na Rostovo. Vrijeme je bilo idealno za vožnju, kako uz brdo, tako i čitavim putem uz Lašvansku dolinu.
Na samom ulasku na autoput, krenula je padati kiša, koja nam je bila suputnik do Sarajeva. Sve su to sastavni dijelovi maratona, i temperature preko 30° i nevrijeme...sastavni dijelovi na koje se mi ne žalimo već idemo dalje!
Danas nas očekuje dolazak u mjesto koje je samo po sebi cilj naseg polaska i svaki kilometar do tamo možda fizički jesmo umorniji, ali isto tako naše moralne i duhovne baterije se konstano pune!

Vaš BK KOZARAC
Tekst i foto: Amel Bešlagić

 

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ