Izdvajamo


28.kolo Regionalne lige Zapad FKBratstvo Kozarac je ugostilo ekipu FK Sloga iz Sanicana na terenu u Omarskoj iz razloga kako smo to objavili u nasem saopstenju.
Iako nam je sedmica bila jako burna, uprava i igrači zajedno sa izabranikom Kararićem nisu poklekli spletkama i pritiscima kojima smo bili izloženi. Našim momcima smo prije utakmice samo skrenuli pažnju da utakmica nema toliki bodovni značaj koliko principjelni jer su svi prizeljkivali da mi budemo tu porazeni pa i oni od kojih bi se najmanje nadali.
Naši igraci su dobro otvorili utakmicu jer ko zna igrati fudbal njemu nesmeta ni teren ni gdje se igra tako da je prvo poluvrijeme bilo ispipavanje snaga u kvaliteta ekipa.

U drugim poluvremenu smo još bolje ušli u utakmicu gdje smo prikazali da smo daleko spremnija ekipa od gostiju tako je u 46 minuti mladi Brkić naćeo protivnički gol 1:0, nedugo zati u 63 za 2:0 je pogodio Vujkivić koji je takodjer bio strelac i u 71 minuti za 3:0. Utješni gol za gostujuću ekipu iz kaznenog udarca FK Sloga je postigla u 75 minuti.
Želim naponenuti da je današnju utakmicu započelo 4 naša mlada igrača koji polako stasaju u prave ugrače. Ovom pobjedom FK Bratstvo je samo učvrstilo svoje 2 mjesto na tabeli i pokazalo da smo u najtežim momentima mi najači i da smo istinski sportski ambasadori naljepšeg malog grada na svjetu našeg KOZARCA.

46 MIN BRKIC 1 - 0
63 MIN VUJKOVIC 2 - 0
71 MIN VUJKOVIC 3 - 0
75 MIN. NN. 3 - 1

Admir Đonlagić


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.