Izdvajamo

17. kolo Regionalne lige zapad RS, FK Bratstvo Kozarac 2 : 4 FK Borac Bos.Dubica. Utakmica sa dosta šansi i puno golova.Utakmica je proteka sa izuzetno fer igrom sa obe strane, bolja ekipa je pobjedila i čestitke. FK Bratstvu čestitke na dobroj i fer igri.
Utakmica je posebno zanimljiva, jer Fudbalski savez RS je ovu utakmicu proglasio "Utakmicom visokog rizika". Zašto utakmica visokog rizika, nikom nije jasno. Više informacija nisam mogao dobiti, redari mi nisu dozvolili da uđem, jer nisam imao akreditaciju (Od koga danas još traže akreditaciju osim moji kozarčani od mene, džemat Kalata otvor đamije, a jednom i folklorno društvo i sad Bratstvo). Nisam mogao da snimam niti da slikam, ili da dobijem neku izjavu od aktera ove utakmice, osim iz publike.

U publici čujem samo čuđenje na osnovu čega "Utakmica visokog rizika". Prije utakmice, za vrijeme utakmice, poslije utakmice nijedna ružna riječe se nije čula niti od publike iz Bos.Dubice niti od kozarčana. Igrači sa obe strane korektni.
Oko 40 policajaca je prisustvovalo ovoj utakmici i obezbjeđivali, šta, koga i od koga? A redara, vjerujem isto toliko. Za policiju nema komentara, ljudi rade svoj posao, a ko ih je poslao, bez komentara.
Nadam se da će nam neko napisati, zašto Visoki rizik
Još samo da se javno izvinim upravi FK Bratstva, nisam znao da moram imati akreditaciju za snimanje utakmica. Obećavam neću nikad više unositi kameru na vaše utakmice, jer nemam akreditacije.

Nijaz-Caja Huremović

.be


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.