Izdvajamo

Dragi Kozarčani, prijatelji, poznanici i sportisti...uplovivši u novu 2019. godinu, polako ali sigurno, počinju i pripreme za predstojeći maraton "Kozarac-Srebrenica-Kozarac 2019", koji već, slobodno možemo reći, prelazi u tradiciju koju ćemo, ako Bog da, nastaviti gajiti i održavati.

Kako nakon svakog završenog maratona rezimiramo iskustva u želji da svaki naredni bude bolji od prethodnog, tako i ove godine, već na samom startu iste, počinjemo sa pripremama, kako fizičkim, tako i duhovnim, a bo'me i logističkim.

Za razliku od prijašnjih godina s ponosom možemo istaći da ćemo ove godine biti bogatiji kako sa većim brojem biciklista, tako i sa sponzorima koji su se dobrovoljno javili u želji da potpomognu jedan sportski i duhovni poduhvat kao što je ovaj naš maraton.

Ovom prilikom im se želimo zahvaliti...kako njima tako i svima vama, budućim biciklistima ili sponzorima, bili vi duhovnog ili materijalnog karaktera.
Ono što također želimo istaći, jeste da su PRIJAVE za predstojeći maraton službeno otvorene, tako da prijave, ali i same detaljne informacije vezane za maraton trajat će DO KRAJA MARTA. Tako da ovom prilikom molimo sve vas koji ste planirali učestvovati u maratonu ove godine, da se na vrijeme prijavite, kako bi shodno broju učesnika mogli krenuti u daljnje sprovođenje priprema, kao što su narudžbe biciklistickih odijela, rezervacije smještaja i organiziranje logistike u globalu. Bilo kakve dodatne informacije vezane za maraton možete dobiti javljanjem u privatne poruke na našoj Facebook grupi "BK KOZARAC" (https://www.facebook.com/bkkozarac/) ili na WhatsApp/viber broj telefona +41797715573 (Sabit Džonlagic). Od enormne važnosti nam je da se prijave izvrše do navedenog termina, kako bi naredne pripreme a i sam maraton protekle bez i najmanjih incidenata.

Raduje nas i čini ponosnim da ćemo, ako Bog da, dočekati i proživjeti još jedan sedmodnevni maraton dužine oko 1000 kilometara, pod zastavom Kozarca, jer uistinu nam je to najveći stimulans na putu opominjanja i nezaboravljanja ne tako davne historije. Na kraju krajeva, narod bez upoznavanja prošlosti, ne može razmišljati o budućnosti.

Vaš BK KOZARAC !

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.