Izdvajamo

Adna Memić je prva djevojčica iz Finske koja je dobila poziv na jedno od okupljanja reprezntacije Bosne i Hercegovine. Adna je dobila poziv selektora Ilije Lucića u U15 reprezentaciju BiH na turnir "Trofej Crne Gore" koji se igrao od 23. do 26. juna ove godine u Podgorici.

Adna je rođena 11. Februara, 2004. godine u Bihaću. Prije nego je odlučila da trenira fudbal, Adna je sa devet godina uzela reket u ruke i trenirala tenis u TK "Dr. Mladen Stojanović", kod trenera Nebojše Radetića.

Sa 11 godina je reket zamijenila loptom, a prve fudbalske korake je napravila u FK Bratstvo iz Kozarca. Njen prvi trener je bio gosp. Nadir Nuhagić. Adnini roditelji su rođeni Kozarčani, a 2016. godine su odselili u "daleku" Finsku gdje i danas žive i rade, a Adna je nastavila svoju fudbalsku karijeru.

Igra na pozicijama veznog i krilnog napadača, a trenutno brani boje IF Kraft Narpes. Iako se radi o 14-godišnjoj djevojčici, Adnin potencijal su primjetili i treneri u starijim selekcijama ovog kluba, pa tako Adna redovno trenira i sa seniorkama. Osim toga proglašena je i najboljim strijelcem, igračem i najperspektivnijom igračicom turnira.

Također, vrijedi spomenuti da je Adnin otac, Admir bio sjajan fudbaler, te čak upisao i dva nastupa u prijateljskim utakmica Njemačke U17 reprezentacije.

Svoje prve minute u reprezentativnom dresu Adna je upisala protiv Srbije na turniru u Crnoj Gori i puna je pozitivnih utisaka sa njenog prvog okupljanja.

"Iako smo tu utakmicu izgubile (1:3), ja ću je pamtiti do kraja života, jer je moj san ispunjen, a vjerujem i san svakog dječaka i djevojčice koji(a) se bavi fudbalom, da nastupi za neku od nacionalnih selekcija svoje zemlje."

"Iskreno, prvo sam bila iznenađena pozivom uopšte u nacionalni tim. Naravno da je bilo malo i treme nakon dolaska u Trening kamp i na samom turniru, ali se nadam da sam pokazala i napravila ono što je selektor zahtijevao od mene i da ću ponovo dobiti poziv."

Jusuf Rujanac (bhtalents.net)

Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu, prihvataju na sebe ulogu dobre duše. Uvijek je neuporedivo lakše vjerovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego smoći hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvijek možemo reči da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, oplakivati, svoj kukavičluk... Trgni se čovječe.