Izdvajamo

Adna Memić je prva djevojčica iz Finske koja je dobila poziv na jedno od okupljanja reprezntacije Bosne i Hercegovine. Adna je dobila poziv selektora Ilije Lucića u U15 reprezentaciju BiH na turnir "Trofej Crne Gore" koji se igrao od 23. do 26. juna ove godine u Podgorici.

Adna je rođena 11. Februara, 2004. godine u Bihaću. Prije nego je odlučila da trenira fudbal, Adna je sa devet godina uzela reket u ruke i trenirala tenis u TK "Dr. Mladen Stojanović", kod trenera Nebojše Radetića.

Sa 11 godina je reket zamijenila loptom, a prve fudbalske korake je napravila u FK Bratstvo iz Kozarca. Njen prvi trener je bio gosp. Nadir Nuhagić. Adnini roditelji su rođeni Kozarčani, a 2016. godine su odselili u "daleku" Finsku gdje i danas žive i rade, a Adna je nastavila svoju fudbalsku karijeru.

Igra na pozicijama veznog i krilnog napadača, a trenutno brani boje IF Kraft Narpes. Iako se radi o 14-godišnjoj djevojčici, Adnin potencijal su primjetili i treneri u starijim selekcijama ovog kluba, pa tako Adna redovno trenira i sa seniorkama. Osim toga proglašena je i najboljim strijelcem, igračem i najperspektivnijom igračicom turnira.

Također, vrijedi spomenuti da je Adnin otac, Admir bio sjajan fudbaler, te čak upisao i dva nastupa u prijateljskim utakmica Njemačke U17 reprezentacije.

Svoje prve minute u reprezentativnom dresu Adna je upisala protiv Srbije na turniru u Crnoj Gori i puna je pozitivnih utisaka sa njenog prvog okupljanja.

"Iako smo tu utakmicu izgubile (1:3), ja ću je pamtiti do kraja života, jer je moj san ispunjen, a vjerujem i san svakog dječaka i djevojčice koji(a) se bavi fudbalom, da nastupi za neku od nacionalnih selekcija svoje zemlje."

"Iskreno, prvo sam bila iznenađena pozivom uopšte u nacionalni tim. Naravno da je bilo malo i treme nakon dolaska u Trening kamp i na samom turniru, ali se nadam da sam pokazala i napravila ono što je selektor zahtijevao od mene i da ću ponovo dobiti poziv."

Jusuf Rujanac (bhtalents.net)


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.