Kaze mi danas zena... naime da citiram: "Onaj tvoj sin je tako zlatno djete, jelde da ti njemu ne moras ni napomenuti da se fino ponasa kad podje negdje u posjetu"...
Bas me zena nasmija... ispade kako se on prosto rodio a ja dobila na lotu, samo sto se nije rodio sa 16 godina super odgojen.... naime bio je tezak 3kg i 750g, znao je da place, jede, kaki i piski... elem kad bi zaplakao ukoliko ne obratim paznju na njega uredno prestane ako nije nesto na sta treba reagovati... dakle ako je gladan, zedan, ako ga treba presvuci ili ako se ne osjeca dobro... vrlo brzo je naucio da plakanje "nako" nema pozitivan efekt te je prestao... elem pocelo je odatle : No daleko da sam dobila na lotu, mada kako rekoh, prirodno je dobrocudne naravi a i vrlo brzo uci.
Kad smo vec kod toga, mene je mama opominjala da se fino ponasam kad god bi me spremila negdje, nisam bila neodgojena ali me uvijek opominjala... Mozda se roditelj samo zeli osjecati sigurnim da ga djete ne obruka, mada ni to djete vise nije bas djete koje ce da obruka roditelja namjerno nekim neuctivim ponasanjem... mislim s koliko godina roditelj treba da povuce granicu i ne "trubi" svom djetetu da se fino ponasa i da se lijepo ponasanje od istog ocekuje bez obzira na mogucu situaciju...
Zadnji put, koliko se ja sjecam, muz je poceo da trubi Niski kako treba lijepo da se ponasa (nisam sigurna koliko mu je bilo tacno godina ali je bio onako jos bas ono djete)... tad mu je rekao: znas li kako se trebas ponasati (nesto u tom stilu) da bi dobio odgovor: jel to trik pitanje, ako jeste valjda suprotno od onoga kako se inace ponasam.
... Na sto sam ja prasnula u smijeh a tata jedva zaustavio suze od smjeha...
... sinak postaje sarkastican... to nije los znak, kuzi neke stvari i ne smatra se nekim kome uporno treba ponavljati jedno te isto, zvanicno je konstatovao tata u spavacoj sobi gdje je cekao da se spremim...
Iskrena