Izdvajamo

Reagovanje na slučaj prijetnje upućene Predsjedniku IOM Kozarac

Izvršni odbor Medžlisa Islamske zajednice Kozarac, je na svojoj sjednici održanoj u nedjelju 05.09.2010. godine, pored razmatranja tekuće problematike, razmatrao i slučaj prijetnje koju je naš Predsjednik dobio preko SMS-a na mobilni telefonski priključak.

Oštro osuđujemo ovaj ružan način komuniciranja sa neistomišljenicima i dajemo punu podršku našem Predsjedniku i da mu dragi Allah dž.š. dadne snage i sabura u prevazilaženju situacije u kojoj se trenutno, u ove mubarek dane Ramazana, našao. Tražimo od zvaničnih organa Ministarstva unutrašnjih poslova da poduzmu odgovarajuće aktivnosti, kako bi se ušlo u trag pošiljiocu ili možda nalogodavcu ove ružno sročene prijetnje našem Predsjedniku.

Želimo ovdje napomenuti da gospodin Teufik Kulašić, obnaša funkciju predsjedavajućeg Medžlisa IZ Kozarac, od njegovog osnivanja 2002. godine do danas i da je svojim nesebičnim zalaganjem, bez ikakvih nadoknada, učinio da se naš Medžlis nalazi u društvu najorganizovanijih medžlisa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Zato nam nikako nije jasno da ovakav član naše zajednice, koji svojim poštenim radom u zajednici i van nje, može dati povoda da mu se prijeti porukama tako ružnog sadržaja. Prijetnja upućena Predsjedniku naše zajednice, ne daje mira ni nama ostalima u zajednici, bez obzira koliko se ta poruka ičim može povezati  sa našom zajednicom.

Trebamo učiniti sve kako bi se ovakav vid vođenja dijaloga među članovima naše zajednice što prije eliminisao i kako nebi, nedaj Bože, postao praksa i način „začepljanja“ usta onima koji drugačije misle i govore, ali i koji svojim djelima otvoreno daju svima nama doznanja koliko su vrijedni i pošteni.


Kozarac, 05.09.2010. godine                    Izvršni odbor Medžlisa IZ-e Kozarac

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.