Izdvajamo

"Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne uđe u tvoje srce.

Ne opterećuj nikoga zbog njegove vjere, poštuj tuđa mišljenja, i traži da oni poštuju tvoje.

Voli svoj život, usavršavaj ga i uljepšavaj sve oko sebe.

Nastoj živjeti dugo i u službi svog naroda.

Budi u svakom trenu spreman za dan kada ćeš prijeći preko na drugu stranu.

Uvijek pozdravi prijatelja kad ga sretneš ili prolaziš pored njega,

čak i pored stranca na osamljenom mjestu.

Poštuj sve ljude i ne klanjaj se nikome osim Allahu.

Kad se ujutro probudiš, zahvali se za hranu i radost življenja.

Ako tome ne vidiš razloga, greška je jedino u tebi".

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović