Izdvajamo

Više i ne pamtim koliko sam tablet protiv bolova u želudcu popio otkad je ovaj Tribunal u Hagu počeo sa radom. Ovih dana sam se po ko zna koji put uvjerio da pravda ( pogotovo ako dolazi iz Haga ) rijetko kad pobjeđuje. Ne mogu se oteti utisku da međunarodna zajednica hoće na svaki naćin dovršiti ono što su započeli četnici u minulom ratu, a Bogami i oni iz četeres i neke. Zadnji primjer je farsa od suđenja onom "smradu od doktora" koji ismijava i Tribunal i žrtve. Same sudije tribunala, svojim ponašanjem i popustljivošću sve više srozavaju njegov ugled i izvrću ruglu proklamovanu istinoljubivost, koja bi trebala da bude svijetlo dunjalučkog mraka. Nije mi toliko ni krivo na one silne bjelosvjetske uhljupe, koji nas za dobre pare uče demokraciji, već na naše bošnjačke vođe i vođice koji kukaju kao plaćena narikača na hrišćanskom groblju, čekaju poslušno neko novo reprizno klanje na koje će se svijet nasmijati nekog budućeg proljeća, kada ševa zapjeva a vlah opet ode u šumu, s puškom i rakijom ?! Dosta je više i četnika i šume i bošnjačkog merhameta! Ovi prvi nikada nebi bili ono što jesu da ovi drugi nisu ono što jesu! Jasno je to ovaj zadnji rat pokazao. Gdje god su Bošnjaci bili drčni i dovoljno svjesni da organiziraju odbranu, četnici su polomili zube, iako naoružaniji, brojniji, tehnički nadmoćniji. Kakva epska hrabrost, gusle, Marko Kraljević i sojke prdivojke! Sve je to palo u vodu!

A mi se još uvijek u svojoj naivnosti pitamo dali je četnicima bilo žao što nas poklaše?!

Bilo bi mi srce na mjestu da na čitavom dunjaluku nađem samo još jednu osobu (al' da nije Bošnjo) koji je tako lahko zaboravio i halalio dušmanima stradanje svojih najmilijih. Koliku još bol treba da iskusimo da se slomi naivnost u nama, pa da dreknemo, e nećeš više tako dinski dušmanine! Od sad ću se i ja držati one šiptarske "oko za oko zub za zub".

Srušena džamija u Starom GraduMeni kraj, tebi kraj! Shvatili su to Albanci za puno manje vremena živeći sa Srbijancima! A na naš merhametluk svijet je pljunuo (i to ne prvi put?!) a Albance zbog takvog njihovog stava nagradio državom, jer slabima se udjeljuje sadaka a jakima pomoć! Srbin zna da ne može klati Albanca a da ne bude zaklan i zato ih svijet razdvaja. Naša nonšalantnost spram zločina koji nam se dešavaju, izgleda kao nacionalni poremećaj, bol u kome uživamo a koji bi "trebao", nekom našom logikom, da odobrovolji ubicu ili međunarodnu zajednicu?! Da li mi moramo stalno dokazivati da smo dobri, moramo li jesti krmetinu i piti alkohol da dokažemo kako smo prihvatljivi raznim bjelosvjetskim protuhama koji u svemu što iole miriši na islam vide opasnost za svjetski poredak? Svijet je učestvovao u bosanskom stradanju i sad to treba opravdati tražeći u nama nešto nevaljalo, a mi sliježući ramenima uzimamo sve zdravo za gotovo.

Šta je onda preostalo nama? Ostaje nam da gajimo ono čime nas je Allah darivao -Islam i Bošnjaštvo, obrazovani, jaki i na svom putu. Svijet vidi i prepoznaje samo jake. Samo ako smo jaki i ujedinjeni respektovaće nas čak i ako nas ne vole.

 

Pa razmislite malo....

Često se naši ljudi osječaju uvrjeđenim sa riječi 'dijasporac'. Ovo je večinom slučaj iz razloga nepoznavanja značenja te riječi. Šta ustvari znači 'Dijaspora'

Opširnije...