Piše:Alma Ćirkić

Koliko djece reče da imaš? Dva sina!? Mašala, mašala… Neka su ti zivi i zdravi! Sinčine!
A ti? Dvije kćerke? Pa dobro…
Koliko ste puta čuli ovakav razgovor? Ja sam uz takve priče odrasla. Moj tata je imao nas dvije. Često je bio predmet podsmijeha. U tome je najvise uživao njegov stariji brat. Moje rodjenje je ismijao na bahat i primitivan nacin. Uh, kako je to tatu boljelo! Često bi on sjedio na trosjedu, a sestra i ja pored njega. Zagrlio bi nas i rekao: “Hvala Bogu što vas imam. Da samo znate koliko vas volim! Ništa ja ne bih mjenjao…” Uistinu, u našem skromnom domu je ljubavi i poštovanja bilo napretek. Bez svega ostalog se lakše moglo.
Kasnije sam pokušala naći objašnjenje za takav stav prema ženskoj djeci. Iako je sada dosta manje prisutan, priznaćete da smo se svi manje-više s tim susretali.
Prvo sam odgovor tražila u vjerskim knjigama. One kažu ovako:
Kćerke su dar. Uzvišeni kaze: ,,I kada se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten. Krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena. Da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!'' (En Nahl, 58.-59.)

Sva su djeca lijepa, ali je žensko još nježnije i milosnije od muškarca, pa zašto sebi uskratiti tu sreću? Vjera nadalje objašnjava kolika je dobrota i nagrada u odgoju ženske djece, navodeći da se pažnjom i opskrbljivanjem ženske djece zadobija Božija bliskost. Trud oko njih i sabur prema njima će biti nagrađeni zaštitom od vatre.
Vjera usmjerava ka dobročinstvu u odgoju kćerki i najljepšem postupanju sa njima.

Do čega je onda? Do nas…

Čovjek teži moći i čini mu se da je dobija sa sinovima, jer oni nose njegovo prezime, ostaju kod njega i pomažu ga. Ženska djeca se odgajaju za drugu kuću i više radosti roditelji od njih vide dok su mala. Mada, priznaćete, mnogi roditelji u starosti vise pažnje i saosjećanja dožive bas od kćerki.
Mnoge majke primaju vijest zenskom djetetu sa tugom u srcu, jer su imale želju da budu dobra supruga, dobra snaha i da porodici u koju su došli poklone muškog nasljednika. Mnogi očevi reaguju na tu vijest zabrinutim pogledom i pitanjem-šta će reći narod? Mladom bračnom paru obično stiže utjeha putem komentara tipa: „Samo nek je živo i zdravo!“, „Pa drugo muško!“
Ne znači da muška djeca nisu blagoslov. Ne znaci da ih ne volimo i da ih ne treba obasipati ljubavlju. Naprotiv. Ipak, nije zgoreg dotaknuti ovu temu jer vjerujem da jos ima onih koji ovako razmišljaju.

Zaboravlja se da je svako dijete poklon od Boga i da se na poklon uzvraća zahvalnošću.Samo zato što smo taj poklon, bilo žensko ili muško dijete, primili „besplatno“, ne znači da nećemo na onom svijetu skupo naplatiti ukoliko se ne budemo ophodili pravedno, sa pažnjom i sa ljubavlju.

Bilo da smo bogati ili siroti, bilo da su nam djeca dječaci ili djevojčice, bijeli, crni, poslušni, neposlušni, dobri ili loši djaci, neka su nam živi i zdravi. Neka ih roditelji stalno grle kao moj tata sestru i mene i podsjećaju koliko su voljeni. Neka su uvijek nasmijani i sretni. Iskrenijeg smijeha od dječijeg nema. Kao ni sretnijeg roditelja od onog čije se dijete smije.