Izdvajamo

Mirsad Zulić (66), rodom iz Brđana kod Kozarca, punih šest decenija druguje sa sazom. Saz je s njim i u Americi, u Čikagu, gdje s porodicom živi od 1994. godine, ali i tokom posjeta rodnom Kozarcu kod Prijedora, gdje smo i razgovarali s njim.

Iskreno priznaje da su te posjete sve duže, pa će posljednja potrajati sedam mjeseci, nakon čega se vraća u Čikago, gdje ima suprugu, dvoje djece s porodicama i petero unučadi. I u Čikagu i u Kozarcu ima po jedan saz, jer bez tog instrumenta, jednostavno, ne može.

Slobodno vrijeme

- Jedini sam sazlija u svojoj porodici i jedini na potezu od Bihaća do Banje Luke. I jedini sazlija u Čikagu i Sjevernoj Americi – kaže Mirsad, koji saz jedino nije svirao u kabini kamiona u kojem je kao vozač zaradio zasluženu penziju.

Objašnjava da nije imao vremena. Ali, zato svaki slobodni trenutak koristi za druženje sa sazom. Pa je tako, kad je stigao na odmor u Kozarac, sebi kupio ovaj instrument.

 

 Kupio sam ga od poznatog sazlije Ćamila Metiljevića iz Hrasnice, koji je sedamdesetih i osamdesetih godina na sazu pratio Eminu Zečaj, Zehru Deović i sve one koji znaju šta je prava sevdalinka. Prije mjesec dana otišao sam kod njega i kupio saz, koji sam platio 500 maraka – priča Mirsad. On je s pet godina uz rahmetli oca naučio svirati ovaj instrument.

Dobra muzika

- Moj je otac pravio saz i svirao na njemu. Bio je učitelj pjevanja, sviranja i usmjeravanja na interpretiranje sevdaha. Kako onda, tako i sad, a u međuvremenu sam u Čikagu snimio svojih šest albuma sevdaha - kaže Mirsad i dodaje da je saz instrument namijenjen onima koji imaju osjećaj za dobru muziku i sevdah prije svega.

Kada ne svira u kućnom ambijentu za rodbinu, pogotovo sestru Nurfetu Mahić, koja uživa u sevdahu i nerijetko zaplače uz njegovu muziku, za prijatelje i komšije, onda svira na koncertima. Nerijetko i onim humanitarnim. I to u Americi. Nažalost, Mirsad trenutno nema nasljednika u sviranju saza, mada bi, kako kaže, volio nekoga naučiti tom umijeću.

- Izgleda da ću ostati jedini sazlija - zaključuje s osmijehom Mirsad.

Ovdje mi je srce puno

Prije dva mjeseca Mirsad je otišao u penziju. Naredne godine vrijem namjerava poloviti na ono koje će provesti u Kozarcu i ono u Čikagu. - Supruzi treba do penzije četiri do pet godina. Tada ćemo dolaziti na duži period, jer ove ljepote kakva je u mojim Brđanima i Kozarcu nema nigdje... Probudim se i bacim pogled na Kozaru i Kozarački kamen, o kojima sam napisao i pjesme... i srce mi puno - kaže Mirsad.

Dnevni Avaz


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Nema saudijskog islama, bosanskog islama, turskog islama. Ima jedan Islam koji vrijedi za sve ljude.

Mr. Safet Kuduzović