Izdvajamo

Prvo i osnovno pravilo je: u Bosni se nije potrebno najaviti da ćeš nekome doći, samo hrupiš. Domaćin se iznenadi, možda je malo trlog, možda nema dobrog soka iz trgovine, ali musafiru se obraduje istinski i sve što je do tad radio može čekati dok on vas fino ugosti. Kahva, sok, hladovina ljeti, topla soba zimi, fina riječ. Da je stotinu muka ti to kao gost znati nećeš.

Milošte su stavka broj dva. U rod koji se obilazi često nosi se litra soka i keks. Ako u kući ima sitne djece metne se kesa bombona ili koji smoki. Ako ima starijih onda kila banana, slijedeći teoriju "oni tvrdo ne mogu na zube".

U goste "od obraza", a to su uglavnom prije i oni što žive u drugom gradu, podaleko, nose se bome milošte od obraza: čaše, tanjuri, zdjele za kompot, šolje za kahvu, vazna, stolna lampa i slično, zamotano u svi'tli papir, "nemoj da se viđa". Umjesto keksa bombonjerka, umjesto bombona i smokija svakom djetetu po čokolada, a starima pola kile kahve i šećer kocka. Mušku obavezno čarape, potkošulja i košulja, nema veze koji broj. Žensku mlađem majica sa šljokicama, od najlona ili čipke, da se vidi kako se zna izabrati moderno, starijem marama i čit za haljina, u modernijoj varijanti peškir što ništa ne kupi, rozi ili zeleni, ačik.

Ako se slučajno neko od tog roda udaje ili ženi onda moraš prodati tele ili diganti kredit da se opremiš. Ne bi insan kabulio da ga kašnje nosaju po usti'.

U komšiluk se ide u šest ujutro, u jedanaest navečer, u podne, u kad god ti padne na pamet i ne nosi se ništa, nego fino mašuć šaka, bez da kucaš ili zvoniš, upadneš u kuću vičući s vrata "morel se vamo, imal bujruma" i nisi ni izgovorio već sjedis, a pred tobom je sve što je nafake: kahva, sok, brdari, uvršit tanjur ogulite voćke, a domaćin nudi baš k'o da mu o tome život ovisi.
U Bosni je odbiti musafira nepoznat pojam i svetogrđe.

Nema nas ku'š ići !

hayat.ba


Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.