Izdvajamo

Iz razloga što je ove godine na dan masakra nad 224 logoraša prijedorskih logora, 21.08.2018. prvi dan Krban bajrama, Udruženja logoraša "Prijedor92" i "Kozarac" su nakon konsultacija sa predstavnicima Medžlisa Prijedor i Kozarac, Udruženjem porodica poginulih i nestalih "Vrbanja"-Kotor Varaš donijeli odluku da se ovogodišnja komemoracija na Korićanskim stijenama održi drugi dan Kurban bajrama odnosno 22.08.2018.godine.
Naglašavamo: Prijave za odlazak ,a Koričanske stijene, se vrše do 20. augusta, a sve da bi se znalo koliko autobusa da se obezbjedi.


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.