Izdvajamo

U Švedskoj je 7. marta ove godine je održana glamourozna gala svečanost pod nazivom “Frizer godine” . Ova godina je i jubilarna jer je ovo desetogodišnjica dodjele ove vrste nagrade.

Gala je održana u Metropol Palais u Stockholmu a njoj je prisustvovao Svedski crème de la crème iz ove branše. Tu noć su podjeljenje nagrade za muškog frizera godine, zenskog frizera godine, frizerski tim godine, najbolji frizerski salon godine, učenik godine, “Avantgarde” kao posebno priznanje u ovoj branši i specijalna nagrada za najbolje novo lice u ovoj branši za 2014.godinu. Ovu nagradu pokupila je nasa Prijedorcanka Armina Duračak..

Armina je počela sa radom u frizerskom salonu Victor I Noblesse u Göteborgu u martu ove godine.

 

Frizerski salon u kojem Armina radi je pokupio i najvise nagrada na ovoj svečanostu. Radi se o salonu sa dugogodišnjim iskustvom i umijećem I kao takvi su jako poznati. U salonu je uposleno 25 radnika.

Armina je dijete preživjelih logoroša prijedorskih logora smrti Sejada i Hajrije Duračak koji su posredstvom UNHCR-a i Medjunarodnog Crvenog krsta dospjeli u Norvešku gdje je Armina i rođena.
Veliki dio rodbine se skrasio u Švedskoj što je bio razlog da se porodica odluči napustiti Norvešku. Skupa sa roditeljima i bratom Arminom u ljeto 2004.godine prelaze u Švedsku u kojoj Armina nastavlja školovanje i završava frizersku školu.

Njen najvažniji dio, onaj praktični, Armina završava u salonu Hår Stil. Sa svojim roditeljima svake godine dolazi u svoje Duračke koji su negdje na pola puta između Prijedora i Kozarca u kojima provodi, kako i sama kaže najradosnije trenutke, okružena toplinom i ljubavlju svojih najmilijih i ispunjena osjećajem topline kućnog ognjišta.

Text: MojPrijedor.com
Foto: Hair Magazine

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.