Izdvajamo

Bosanka Amela Ališić-Hodžić izbjegla je u Švedsku s roditeljima ratne 1992. godine. Izbjegla je iz Prijedora nakon što je njen otac bio zarobljen u logoru Manjača. U Švedskoj je počela iz početka, nisu imali ništa i bili su izbjeglice. No, uspjela je uklopiti se, naučiti jezik, završiti fakultet i danas obnaša funkciju ministrice regije južne Švedske.


“Iz Prijedora sam izašla u maju 1992. godine s mamom, bratom i sestrom i otišli smo prvo u Sloveniju. Mislila sam da ću se vratiti u rodni grad za dvije sedmice, uopće nisam shvatala da će rat tako dugo potrajati. Kada sam se oprostila s rodbinom i prijateljima nisam mogla znati da puno njih nikada više neću sresti. U ratu mi je stradalo puno članova porodice, a prijatelji su se rasuli po svijetu. Najljepše godine života su mi brutalno prekinute”, prisjetila se Hodžić za naš portal.

Kada je rat počeo završavala je treći razred gimnazije. Ističe da je odrastala u porodici s puno ljubavi i da su živjeli lijep i sretan život, ali 1992. godine sve se okrenulo. Priliku da odu u Švedsku dobili su kada je njen otac izašao iz logora.

“Čuli smo da je Švedska dobra i demokratska zemlja. Odluku su moji roditelji donijeli veoma brzo. Početak života u toj zemlji bio je veoma težak. Nismo znali jezik, imali smo traumu zbog svega što se dešavalo u Bosni i bili smo i siromašni. Kada dođeš kao izbjeglica u neku zemlju ne počinješ od nule, nego od minusa. Grozan je osjećaj nemati svoj jezik. svoju domovinu i živjeti u neizvjesnosti”, rekla je Hodžić.

Rodno mjesto joj je mnogo nedostajalo, a posebno njena kuća, soba, knjige, rođaci i prijatelji te pas koji je ostao. No, uspjela je savladati sve i završiti ekonomski fakultet u toj Skandinavskoj zemlji.

“Bilo je prilično teško završiti fakultet na jeziku koji vam nije maternji. Završila sa magistarski na odsjeku Historija ekonomije na Univerzitetu Lund, koji je jedan od najpoznatijih univerziteta u Švedskoj”, kazala je.

 



Trud, učenje i rad su se isplatili. Od bivše šefice Ureda gradonačelnika Malmea i finansijske savjetnice u Folksamu, postala je ministrica regije južne Švedske. Njena odgovornost su strateški ugovori koji se tiču te regije.

“Naš fokus je da postavljamo ekološke, etičke i društvene zahtjeve preduzećima i akterima na tržištu koji sklapaju ugovore sa južnom Švedskom. Želim da radimo puno više sa inovacijama, tako da i manja i nova preduzeća u južnoj Švedskoj dobiju mogućnost da se se razvijau i zapošljavaju. U okvir moje odgovornosti ulazi i kadrovska politika južne Švedske. Regija Skåne (Regija južne Švedske) je poslodavac za 30.000 osoba i bitno je imati progresivnu kadrovsku politiku koja nudi dobre radne uslove i mogućnosti daljnjeg napredovanja zaposlenima”, rekla je ministrica bh. porijekla.

Njen život u Švedskoj danas se mnogo razlikuje od onog koji je imala na samom početku. Ostvarila se kao supruga, majka i poslovna žena.

“Moj život u Švedskoj je zanimljiv, intenzivan i puno radim. Ali ja volim svoj posao i zato mi nikad nije problem da radim ni navečer, ni vikendom, ni kada je odmor. Ja sam sretno udata, imam tri predivna dječaka (12, 8 i 5 godina) i puno prijatelja. Volimo da putujemo, da se družimo sa prijateljima, rodbinom, i da pogledamo dobar film. Moja djeca vrlo dobro govore bosanski jezik i mi ih učimo tome da su bogati sa dva jezika, dvije kulture i dvije zemlje”, rekla je.

Kao aktuelna ministrica i političarka osvrnula se i na trenutno ekonomsko stanje u našoj državi.

“BiH nažalost ima veliku nezaposlenost. U Bosni je potrebna jedna stabilna politička situacija i da se počinu otvarati nova radna mjesta. Bosna je puna pametnih i kompetentnih ljudi koji zaslužuju da dobiju posao i sebi osiguraju jedan fin život i budućnost”, zaključila je Hodžić.

Klix

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."