Izdvajamo

 

U toku je akcija kako su mještani sela Garibi pokrenuli važnu infrastrukturnu inicijativu – akciju prikupljanja sredstava za rekonstrukciju i asfaltiranje dijela puta u Gornjim Garibima.

Projekat obuhvata čišćenje i uređenje graba i živica, te asfaltiranje dionice od kraja već postojećeg asfalta (od kuće Enesa Garibovića, oko 200 metara), dalje prema porodici Luč, pa sve do Jaskića.

 

Organizatori akcije ujedno pozivaju vlasnike parcela uz ovu dionicu puta da se jave Enesu Gariboviću, kako bi se na vrijeme postigao dogovor, s obzirom na to da uskoro počinju radovi na sječi živica i uređenju terena.

Odbor akcije upućuje apel svim mještanima Gariba, bez obzira gdje se danas nalaze, da podrže ovaj projekat dobrovoljnim novčanim prilozima. Naglašavaju da se samo zajedničkim snagama, slogom i jedinstvom može ostvariti cilj koji će značajno unaprijediti svakodnevni život stanovnika ovog kraja.

 

Također, pozivaju i mještane drugih džemata, kao i sve ljude dobre volje, koji žele i mogu pomoći, da se uključe u ovu akciju.

Donacije se mogu uplatiti kod Enesa Garibovića, a sve dodatne informacije dostupne su na broj telefona: 00387 (0)62 352 333.

Svaki doprinos znači korak bliže modernijoj, sigurnijoj i kvalitetnijoj infrastrukturi u selu Garibi.

Spisak donatora do danas na slikama ispod

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.