Večeras je u Bosanskom kulturnom centru, u okviru aktivnosti Kluba čitatelja, upriličen omaž književnom stvaralaštvu Derviša Sušića.
Derviš Sušić, jedan od najznačajnijih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih književnika 20. stoljeća, ostavio je neizbrisiv trag u književnosti, ne samo kroz svoja djela, već i kroz duboko promišljanje identiteta, povijesti i kulture Bosne i Hercegovine. Rođen trećeg juna 1925. godine u Vlasenici.
Sušić je svojim književnim opusom i društvenim angažmanom oblikovao bošnjačku književnost, istražujući složene teme identiteta, povijesti i društvene
stvarnosti kroz prizmu realističkih, ali i modernističkih književnih postupaka.

Njegov život, obilježen sudjelovanjem u partizanskom pokretu, radom u obrazovanju, novinarstvu i kulturnim institucijama, te književnimstvaralaštvom, svjedoči o dubokoj povezanosti s bosanskohercegovačkim
kulturnim i duhovnim naslijeđem.
Sušićev književni put započeo je 1950. godine dnevnikom „S proleterima“, koji donosi dramatične opise partizanskih borbi. Ovo djelo, pisano u formi dnevnika, odražava njegovo iskustvo iz rata i postavlja temelje za realistički pristup koji će obilježiti njegova rana djela. Godine 1954. objavio je pripovijetku „Jabučani“ i roman „Momče iz Vrgorca“, koji su, uz „S proleterima“,
karakterizirani uniformnošću realističke proze. Ova djela prikazuju poslijeratnu
bosanskohercegovačku stvarnost, ali već najavljuju Sušićevu sposobnost da
preispituje društvene norme i pojedinčevu ulogu u njima.

Osnovnu školu završio je u rodnoj Vlasenici, gimnaziju u Tuzli, a Učiteljsku školu u Sarajevu. Već 1942. godine, tokom Drugog
svjetskog rata, pridružio se partizanima u Prvoj proleterskoj brigadi, što je imalo presudan utjecaj na njegov svjetonazor i književni rad. Nakon rata, Sušić se bavio različitim poslovima: bio je omladinski
rukovoditelj, učitelj u Srebrenici i Tuzli, te novinar u Oslobođenju. Svoj angažman u kulturnim institucijama započeo je radom kao
dramaturg u Pionirskom pozorištu pri Narodnom pozorištu Tuzla, a kasnije i u samom Narodnom pozorištu. Kratko je bio direktor Narodne biblioteke u Tuzli, koja danas nosi njegovo ime, prije nego što se preselio u Sarajevo, gdje je obavljao funkciju predsjednika Udruženja književnika Bosne i Hercegovine i postao redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Dobitnik je najznačajnijih književnih i društvenih priznanja, uključujući Šestoaprilsku nagradu, Dvadesetsedmojulsku nagradu, te nagrade ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a.

Prava prekretnica u Sušićevom stvaralaštvu dogodila se romanom „Ja, Danilo“ (1960.) i njegovim nastavkom „Danilo u stavu mirno“ (1961.). Ovi romani donose novi, umjetnički zreliji pristup, gdje Sušić napušta puko idealiziranje revolucionarnih likova i uvodi složeniju romanesknu ličnost. Glavni lik, Danilo Lisičić, suočava se s birokratskom sredinom i vlastitom sudbinom kroz autoironijske
i satirične tonove. Njegova borba protiv administrativne letargije i nemogućnosti
pronalaženja smisla u porodici ili društvu čini ga složenim likom koji odstupa od stereotipa revolucionara. Roman „Ja, Danilo“ ne samo da označava Sušićev odmak od socrealističkih
obrazaca, već i postavlja temelje za njegovo daljnje istraživanje identiteta i povijesti Bosne.

Sušićev književni opus može se promatrati kao golema sinteza povijesti Bosne i Hercegovine, od bogumila do revolucije i savremenosti. Inspiraciju je, poput Meše Selimovića, pronalazio u legendama, predanjima i rijetkim povijesnim zapisima, istražujući duhovnost i narav bosanskog čovjeka. Njegova zbirka pripovijedaka „Pobune“ (1966.), objavljena iste godine kada su Meša Selimović i Mak Dizdar
objavili svoja remek-djela, smatra se jednim od ključnih djela novije bošnjačke književnosti.

Objavljena djela:
„Jabučani“ (1950.), „S proleterima“ (1950.), „Momče iz Vrgorca“ ("The Boy from Vrgorac", 1953.) "Ja, Danilo", („I, Danilo“, 1960.),
„Danilo u stavu mirno“ ("Danilo at Attention", 1961), „Teferič“ (1963.) „Kurir“ - Roman za djecu (1964.), „Drugarica istorija“ (1965.), „Pobune“ ("Rebellions", 1966.), „Uhode“ ("Spies", 1969.),
„Hodža strah“, ("The Imam of Fear", 1973.), „Žestine“ (1976.),
„Tale“ (1980.), „Parergon“ (1980.), „Izabrana djela: I-X“ (1980.), „Žar i mir“ (1983), „Veliki vezir“ (1984.), „Izabrana djela: I-X“ (1985.), „A. Triptih“ (1985.), „Nevakat“ (1987.), „Jesenji cvat“ ("Autumn Flowering", 1988.), „Drame“ ("Dramas", 1988.), „Cvijet
za čovjekoljublje“ (1989.).
O književnom stvaralaštvu Derviša Sušića, govorili su: Hana Okić, Aida Alagić, Azra Jakupović, Sajra Kenjar, Amela Jaskić, Aldina Džihić i mr. sc. Amel Suljić.

BKC Prijedor