Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

 

Dragi putniče namerniče, ako te ikad putevi nanesu na Balkan svrati u zemlju koja se zove Bosna i Hercegovina. Puno sam putovala, Bosna i Hercegovina je prekrasna zemlja. Bog i/ili Allah su joj podarili more, planine, reke, šume jezera, sve...
Nemamo jedino pustinje, ali će i one brzo nastati zahvaljujući posebnoj kategoriji ljudi koji se odazivaju na reč političar.
Ovde su pre par dana bili dugo očekivani izbori, a sada ,,čekajući Godoa,, imamo situaciju, da su svi nekako na vlasti. Još se prebrojavamo...Šta god CIK ,,saopštio,, sad je samo više vladara naših života. Usput, da mi je samo videti tog lika, predsednika CIK-a da mu zviznem jednu vaspitnu, za ovo višednevno j.....u zdrav mozak.
Ko god živi u Bosni i Hercegovini zna koliko je teško izboriti se za život dostojan čoveka. Ovde živimo poput stoke koja je srećna dok vuče kola jer zna da će, kad prestane vući, biti pretvorena u kobasice. Živeti u vremenu koje je kombinacija feudalizma i fašizma polako postaje nepodnošljivo.
I svrati u grad Prijedor, nekad pravu čaršiju, a danas podeljenu i pocepanu po svim šavovima. Jedni su za dom spremni, drugi pozivaju četnike da se spreme, treći kreću u osvetu ovim i prvim i drugim. Kakvi smo kreteni, još nam je i dobro.
I svi grešite kada mislite da veliki broj Srba (to što ćute i prave se ,,gleda blesa u nebesa,, je druga tema) kao narod nisu svesni i Mladića i Srebrenice i Prijedora i svega ostalog. Vrlo su svesni. Kada se desio taj nesrećni rat, ja sam bila mlada i moja generacija. Sa druge strane ide priča o zlim mudžahedinma koji ubijaju goloruku srpski narod ili o povampirenom ustaštvu. Studirala sam dok su vas rokali sa svih strana.
Sada me interesuju ljudi. Kada sam dovoljno velika da jasno i glasno, u ime moje generacije, kažem - tako nešto se više nikad neće ponoviti. Ne želim da preuzmem krivicu za zlodela idiota. To nije fer. Oni nisu mi, ja. Ali mogu da prozivam idiote i jedne i druge i treće... U ratu se svaka vrsta fukare razgoropadi.Da li će nečije izvini da ublaži bol majke koja će zauvek imati živu ranu na srcu? Neće, naravno. Da li može da oprosti? Ne može. I ko je sad tu pametan? Niko. Možemo svi sada ili da filozofiramo do prekosutra ili da presečemo, podvučemo liniju i kažemo - JEBI GA, ‘AJMO NANOVO. Nema nam druge.
Ako ima neko neki drugi predlog, neka kaže. Samo neka ne bude pametan kao ovi što su nam zakuvali krvoproliće. Ma, mi smo svi na ovim prostorima apsolutni idioti. Rat, stradanje, a par godina zatim - Enes, Halid i Dino gruvaju iz svakog srpskog automobila a na drugoj strani Ceca, Aca Lukas, Željko Joksmović. Mi smo, svi budale. Kad vam kažem…
Nisam i nikad neću biti na zadatku. Sebe ne doživljavam poput mesije koji će ovcama pokazati pravi put. Ja samo želim napisati koji ja put držim pravim. Veseli me kad neku zabludelu ovcu skrenem na pravu putanju. Da sam bar predsednica Evrope. Ne bih širila mir i dobro, nego potpaljivala lomače na kojima bi se urlajući pržili... Neću vam reći ko jer je pečenje političara zločin. Nažalost.
Vrag / đavo je očito prevelik, a naš smisao za zajebanciju davno se izgubio.
Vraže / đavole vrati mi moju Prijedor čaršiju, ali ovaj put bez zajebancije.

Emil Velić podsjeća da je upravo u Kozarcu obnovljena i svečano otvorena prva džamija u RS-u, zbog čega je dobila naziv "Prva džamija nade", jer su je prije 17 godina otvorili predstavnici Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine i tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. "I ovdje je zanimljivost da je sve urađeno sredstvima građana, a jedna od najstarijih mještanki, Fatima Hadžić, dala je svoju životnu ušteđevinu, čime je zapravo i počela obnova ove 'prve džamije', sada već davne 1999. godine", prisjeća se Sakib Džaferović.