Izdvajamo

Inicijative nastaju među mještanima, a realizuju se zajedno, dobrovoljnim sredstvima onih koji tu borave i građana koji trenutno borave u inostranstvu.

Od povratka koji je u Donju Ljubiju kod Prijedora, aktivno započeo oko 2000-te godine, mještani su vlastitim sredstvima uradili elektrifikaciju brojnih ulica, izgradili mnoge puteve, mostiće, uredili društvene domove, izvore i parkove…

Nije im bilo lako ali za dobrobit zajednice većina projekata korisnih zajednici je zaživjela. Teret su nosili „mali ljudi“.


Pitka i svježa voda izvora Grabovac privlači žedne iz cijele prijedorske regije – izgrađen na inicijativu Rešidovića i Zahirovića.

Pitka i svježa voda izvora Grabovac privlači žedne iz cijele prijedorske regije – izgrađen na inicijativu Rešidovića i Zahirovića.

Tako je prije nekoliko godina dobrovoljnim novčanim prilozima saniran problem vodosnabdijevanja koji je bio u prekidu od 1994. godine. Za rekonstrukciju su anagažovane privatne firme uz odobrenje prijedorskog vodovoda.

Problem u ovom, kao i u drugim prijedorskim naseljima predstavlja zasposlenje pa većina građana spas traži u inostranstvu, sezonski ili stalno. Sa druge strane, građani kojima su penzionerski dani zakucali na vrata vraćaju se u svoje mjesto.

Muharem Draganović, u svoje mjesto se vratio prije nekoliko godina. Danas je član dobrovoljnog vatrogasnog društva Donja Ljubija. On je sa imenjakom Muharemom Čehićem, inače povratnikom iz Amerike, pokrenuo inicijativu za renoviranje vatrogasnog doma u ovom mjestu. Dio radova je završen prošle godine, a sada je na red stigao i vatrogasni toranj koji je već dobio nove konture. Obojica su kako kažu voljni nastaviti ovaj trend ukoliko bude dovoljno prispjelih sredstava.

Mirno, bogato prirodnim potencijalom i divljači, ovo mjesto nije iskorišteno niti dovoljno promovisano. U glasinama oko prodaje i pokretanja Rudnika Ljubija koju su izgradili i oživjeli Ljubiju i Grad Prijedor, ovdašnje stanovništvo ne vidi spas. Većina „kafanskih“ sastanaka na kojima se razgovaralo o tzv. velikim projektima poput proizvodnih pogona, turstičkih atrakcija završavali su samo na priči i lažnoj nadi.

Pozitivno ali kratkoročno

Mjesto je sticajem okolnosti miljenik mnogih humanista, pa određena pomoć stiže iz više izvora. Zaslužni su i mediji koje kroz interesantne događaje te vapaje gladnih i bolesnih ovo mjesto priziva. Većina mještana se ipak slaže da im ne treba milostinja nego posao, uz određenu dozu zahvalnost ovom vidu aktivnosti.

 

Prijedor24.com

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.