Izdvajamo

 

Završeni su još jedni, četvrti po redu, Dani pisane riječi u Kozarcu – u znaku prijateljstva, slobodnog izražavanja i razgovora o pisanju kao obliku brige o duši. Autori i autorice iz Kozarca, Prijedora, ali i drugih krajeva Bosne i Hercegovine su se upoznavali, čitali svoje tekstove, slušali jedni druge i otvoreno razgovarali o tome kako pisanje može pomoći u prevladavanju trauma, tjeskobe i unutrašnjih borbi. Zahvaljujemo svima koji su bili dio ovog iskustva, a Amiri Memić i Studiju Din na prelijepim fotografijama koje su zabilježile atmosferu zajedništva i stvaralačke slobode. Pisanje nas spaja. Hvala vam što ste bili tu.

FB: Naser Balić

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?