Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

Nisam se utopila. Nije mi voda ušla u usta.

U svakom djetetu vidim moje. Meni lično, za moj duševni mir, znači da pomognem koliko god mogu. Ne zato što će mi to donjeti nekakav marketing jer mi se jebe za to i zato danima ne pišem ništa, niti objavljujem. Marketing mi je u životu doneo samo zlo. Nego zato što me već danima grize savjest kad dodjem kući, istuširam se, gledam tv, legnem u čist krevet, a u istom momentu neka majka sa detetom ošišanim do glave, u prljavoj garderobi, legne na beton nekog prihvatilišta. U životu trenutno imam samo jednu želju. Da se tim ljudima pomogne. Nažalost, ispada da ,,pomažem,, i tamo gde ne treba (vidi pod stradali od poplave). Lični novac moje porodice, misli i besane noći posvećujem mom narodu u Bosni, posvećujem unesrećenom narodu u Srbiji i Hrvatskoj. A ne, nikako nekim tamo znamo kakvim računima Vlade RS ili Komandantu kako li se već zove...Fuj!!!

Hvala svima koji pomažu na bilo koji način i bilo kako i odakle…I to hvala je samo riječ.

Zanosila sam se prvih dan, dva da zajednička neseća znači, ako nikad do sada, ono bar sad smo jedno, ali više ne…Fuj!!!

Prafraziram reči Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija "da se pobednica Evrovizije Končita Vurst afirmiše kao Isus i da su poplave koje su pogodile zemlju zapravo znak da nas Gospod voli i da nas iskušava kako bismo se vratili na pravi put." Fuj!!!

Dalje… neki ljudi u ovim trenucima da prave lažne račune za uplatu za pomoć ugroženima i ne znam kako ljudi mogu da prodaju hljeb i vodu skuplje da bi što više zaradili? Stoka odvratna!
Mani me SMS ili pozivom na broj, pa i to smo već ,,odgledali,,…

I ima toga još…

Mutne vode, lov u mutnom tek sledi.

Čišćenje, dezinfekcija, deratizacija su riječi koje se odnose na katastrofu poplave, objekte, prostor i otrcale su se od upotrebe, jer čišćenje, dezinfekcija i deratizacija trebaju među ljudima (lako će se ili će te pronaći i prepoznati one na koje se odnosi tako da nema potrebe za nabrajanjem, treba mi cijela strana) uz jedno bosansko m’rš stoko!

I to će proći, ovako ili onako, a VI nederatizovani ostajete, jel ?!?

Ovo je prvi i poslednji put da sam ovako nešto napisala, jer od reči nema vajde.

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic