Piše: Nikolina Balaban
Zašto toliko volimo ovaj grad? Zašto smo vezani za njega kao pupčanom vrpcom? I svi mi i svi vi koji ne živite u njemu. Zato je NAŠ !!!
Od rata pa do danas, ovaj mali, divni grad prati anatema zločinačkog grada koja boli... Nema dovoljno jake i velike gumice da izbriše 1992. Ali Prijedor nije zločinački...On je imao svoje zločince koje je ruka pravde stigla. Ako ih ima još, neka ih stigne, što pre i što jače. Ne želim pisati o njima. Ne, ovaj put, nisu vredni jednog slova.
Hoću da pišem o kvalitetima i posebnosti NAŠEG Prijedora, da pitam i odgovorim možda zato toliko patološki volimo i uvek mu se vraćamo. Kad kažem grad Prijedor, ne mislim samo na centar nego sva ta divna sela, svako na svoj način koji ga čine, dopunjavaju...
Ovaj mali, veliki grad ima prednosti nad ostalim vredne poštovanja.
Ovo je grad tenisa nešto manje od 100 godina sa dva teniska centra, grad fudbala, sad već fudbalskih klubova (u međuvremenu napravljen prelep stadion), rukometa, košarke, karatea, sa sportskom dvoranom koju je malo koji grad imao u to vreme, a sačuvao i danas. Prijedor je grad koji ima hokejaški klub, iako nema ni terena, ali napravićemo ga, jer ako jedan čovek ostvari skoro iracionalno i pretvori u realno, onda je iracionalnost relativan pojam u Prijedoru.
Prijedor je grad sa bibliotekom, čitonicom, galerijama, slikarskom kolonijom, a i najvećom privatanom umetničkom zbirkom slika, antikviteta, heraldike, etnoloških predmeta, zahvaljujući entuzijazmu pojedinca. Mi možemo da se hvalimo sa Kulturno umetničkim društvima i njihovom tradicijom od preko 80 godina, festivalsikim takmičenjem horova, pozorištem, muzejom...Muzej u Sarajevu zatvoren, a u Prijedoru radi. Opet iracionalno protiv racionalnog. Opet 1 : 0 za nas.
Prvi akademski bosansko hercegovački slikari su iz Prijedora: Pero Popović i Todor Švrakić. I 2 : 0 za nas. Grad umetnosti, nisam umišljena, već početkom prošlog vjeka je postojala ta tanana nit, tako da su dve prijedosrke porodice 1906. stipendirale njihovo školovanje u Pragu i Beču, 3 : 0 za nas i dosta je. Tri gola u gostima.
Prijedorska Gimnazija ,,Esad Midžić,, je stajala rame uz rame sa mnogima u bivšoj SFRJ. Sad imamo i Visoku medicinsku školu i Rudarski fakultet Univerziteta u Banja Luci.
Muzička škola ,,Savo Balaban,, koja je upravo i dobila ime po ličnosti, čoveku, koji je ceo svoj životni vjek posvetio svojoj profesiji, negujući doslednost nekog ko svoje znanje prenosi na mlade generacije.
Sana...I mutna i bistra liječi, splavovi na Sani. Prijedor na vodi...A imamo i bazene, ne samo u centru grada, nego i u Kozarcu.
Privreda kao i svagde, ali ipak malo bolje: ,,Mira,, odnosno ,,Kraš,, rudnici ,,Mittal,, ništa kod Krajišnika bez rakije ,,Prijedorčanka,,...Austronet, Nova Ivančica...nekako ide, ali ide !
Vatrogasno društvo, u ,,nekom tamo,, Prijedoru. Prijedorski vatrogasci obilježili su 130 godina postojanja njihovog društva. Vatrogasno društvo u Prijedoru danas je profesionalna vatrogasna jedinica sa 32 zaposlena radnika i dva dobrovoljna društva u Kozarcu i Omarskoj.
Jedan od rijetkih gradova koji nije promenio Dan grada 16. maj, ostao isti dan, kao i pre puno godina, sa održavanjem uličnih trka, tradicionalno za sve od 7 do 77.
Prijedorska bolnica (sad ću biti subjektivna) vodeća, po onom što se zna u RS i u regiji BiH, prva sertifikovana hospitalna ustanova u RS, sa oko 100 ljekara specijalista i 500 zaposlenih. Sam objekat da nam pozavide mnogi.
Glavna ulica, fontane, uređivanje saobraćajnica, ulica, infrastrukture...koliko može.
Brojni vjerski objekti, izgrađeni, obnovljeni, svih konfesija...
U početku mi bilo smješno, a sad mi predivno izgleda, kolektivna venčanja...kao takmičenje u najdužem sviranju ili najvećem broju poljubaca ili najbrojnijim plesnim parovima. Kao ,,tamo negdje,, u Evropi.
I sve se to njeguje, pokušava sačuvati, očuvati, stvoriti. Svako realan mora voljeti ovaj grad, ili bar sad početi da se zaljubljuje u njega. Ipak je to jedan pozitivan pečat na sve, možda i zato što na svim ovim mjestima rade ili su radili ljudi kojima je bilo stalo. Kojima je stalo i danas. Nekim pojedincima ovog grada, Prijedorčanima koji ga ne daju ,,zubu vremena,,
,,…Nikada zlotvora dosta, suša mi uništi bostan i led se prospe pred žetvu, al' led je led, a red je red…,,
,,… Red je red, polako komšije, ne može samo da se uđe, da se ruši tuđe, lepo sam im rekao…,,
Prijedor je bio i treba da ostane grad:
Borislava Topić, Idriza Hošića, Eldina Jakupovića, Josipa Iličića fudbalera, Edisa Elkasevića, bacač kugle, dr Ese Sadiković, doktor medicine, Fikreta Hodžić , profesionalnig bodibildera, Halid Muslimović, folk pjevača, dr Mladena Stojanovića, lidera partizana u zapadnoj Bosni i narodnag heroja Jugoslavije, Naska Budimlića, muzičar, bubnjar u bosanskom hard rock bendu Divlje Jagode, Zlatan Arnautović, Nebojše Grahovca, rukometaša, Nermina Alukića Čerkeza, muzičara, i gitariste u poznatom bosanskom Sevdalinka bendu " Mostar Sevdah Reunion ", Sretena Stojanovića, vajar. Jedinog akademika iz našeg grada, Todora Švrakića, Pere Popovića, Predraga Marjanovića, Radovana Kragulja, slikara, Vehida Gunića, novinara i pisca ( i neka mi oproste oni koje ne nabrojah).
I ne citiram Balaševića, eto tek tako…,,…Sve to gore vidi sve povlači konce igra se…,,
,,…Ne lomite mi bagrenje
bez njih će me vetrovi oduvati
pustite ih, moraju mi čuvati
jednu tajnu zlatnu kao dukati…,,
Zar moram da ponovim, okanite se NAŠEG grada…svi sa dobrim namjerama su dobro došli, a ostali sa lošim da ga zaobiđu u širokom krugu…
Divna pariska noć…,,ni ,,prijedorskoj,, ne fali ništa…
PS. Izvinjenje do nebe...dopuna prvi put!!!
Najtrofejniji, na onome jugoslovenskome nivou bio je Aero klub "Prva partizanska avijacija", padobranci posebno..najviše puta pojedinačno, sportisti grada Prijedora, učesnici svih državnih prvenstava...Jovica Mandic, Ismet Turkanovic, Muharem Hodzic, Marin Momir, Palada Mladen...(prim. Z. Veletanlić)
