Izdvajamo

Početkom februara javlja mi se Alma Karabašić iz Švicarske, sa pitanjem kako je u našim Kamičanima. Nesjećam se šta sam odgovorio ali u daljnjem razgovoru  Alma mi predlozi da odem u školu i vidim kako je tamo. Sutradan sam otišao u školu, razgovarao sa osobljem. Učitelj Fehim mi je pokazao peći, koje su stvarno u lošem stanju, sa kojim se griju učionice. Napravio sam fotografije od hodnika i starih peći, poslao Almi.

Alma me zamolila da odem u prodavnicu i uzmem predračun za peći, motornu pilu, kosilicu... U prodavnici sam dobio ono što sam tražio i poslao Almi. Ona je putem fb pozvala našu raju da svojim donacijama pomognu u kupovini tri peći, motorne pile, kosilice i printera. Ovih dana, kad je došla kući u Kamičane, pitam je ima li išta od akcije koju je pokrenula. Odgovori mi Alma onako razočarano: javio mi se Eldin Šahbaz i njegova supruga Adisa ispred njegove porodice, oca Šabana i mame Namke,  Brata Emsuda i supruge Selme, obećali su donaciju. Još se javio Ferid Leka iz Holandije koji je obećao printer i šta ide uz. Još neko? Na žalost niko, reće Alma.

Na druženju u Kamičanima Alma ponovo krene u akciju i tu sakupi određenu sumu sa kojom je mogla da kupi planirano.

U utorek idemo u MIX kod Nećke i Emine i kupujemo tri peći i šta još ide uz, rorovi i krive. Dogovaramo sa Nećkom da to odvezu u Kamičane za vrijeme velikog odmora. Prije toga smo sa direktorom O.Š.Kozarac, Mirzetom Mujčićem dogovorili da dođe u Kamičane i primi donaciju. Kako smo dogovorili tako i uradili.

U isto vrijeme, kako je ranije dogovoreno, stigao je Eldin Šahbaz i dovezao kosilicu i motornu pilu. Ova donacije je od Šabana Šahbaza, njegovih sinova Eldina i Emsuda, zatim snaha Adise i Selme. Direktor Mirzet Mujčić se zahvalio svim učesnicima ove akcije, a posebno Almi i Beriju Karabašić koji su ovu akciju doveli do kraja.

Alma je razgovarala sa učiteljima i zanimalo je sve u vezi škole u koju je i sama išla. Učiteljica Amela (nadam se da sam dobro napisao ime) kaže da sa djecom sadi cvijeće, a Alma je odmah obećala da će kupiti sadnice.

Od Alme preslikavam spisak donatora za ovu akciju.

Poslije smo otišli još jednom u Kozarac i kupili obećano cvijeće za novac koji je ostao poslije kupovine tri peći.

U hodniku smo vidjeli da je donji dio zida oštećen. Pitamo kućnog majstora šta treba da se ovo sanira. Pravimo spisak i odlazimo u Kozarac. Dolazimo kod Nećke baš u vrijeme kad dolazi i inspekcija. Nismo mogli da kupimo što treba. Dogovaramo da ćemo danas rano otići i kupiti što je potrebno za sanaciju hodnika i metalne ograde kraj ceste.

Kupili su sve što je kućni majstor rekao da kupimo, za sanaciju hodnika i metalne ograde kraj ceste. Ostalo je do školskog osoblja. Alma me još zamolila da u roku od jednog mjeseca dođem u školu i fotografišem peći u učionicama, hodnik i metalnu ogradu kraj ceste. Još samo Leka da donese printer.

Spisak donatora i račune sam preslikao da bi svi vidjeli gdje je utrošen novac koji su građani donirali.

Almi i njenom suprugu Beriju Karabašić, sve pohvale i veliko hvala za trud koji su uložili da bi se ova akcija, za školu u Kamičanima, okončala. Jedan dio svog odmora oni su potrošili sprovodeći ovu akciju.

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.